Cene stočne hrane otišle u nebo

Našem stočarstvu nikako da krene. Rekli bismo, napravimo korak napred, dva nazad. Država je donela Uredbu kojom subvencioniše nabavku stočnog podmlatka, ali zato je cena stočne hrane beleži rekorde, a trgovci sve više uvoze stoku, meso i mleko i tako obaraju cenu domaćim farmerima.

Kome su lane ovakvi zvuci dolazili iz štala, gotovo je sigurno bio u profitu. Kozarstvo je do samo pre par meseci bio isplativ posao. Zarađivalo se na mleku, surutki, čuvenom kozijem siru i prodaji jaradi. Odgajivač koza u Kisaču Milan Rainović, koji stočnu hranu kupuje, kaže da nikada nije bilo teže baviti se tom proizvodnjom.

“Cene stočne hrane su porasle od 50 do 100 posto. Stočno brašno je u oktobru prošle godine bile 16 dinara a sada ju 27 dinara. Suncokretova sačma je u oktobru bila 23 dinara, danas je 32 dinara. Sojin griz je lane bio 42 dinara, a sada je 64 dinara.”, konstatuje Rainović.

Visoka cena kukuruza je podigla cenu lucerke. Ona je lane bila 11 a sada 22 dinara. Poljoprivrednici su zaorali svoja lucerišta i posejali kukuruz.

Rainović kaže da im najavljene subvencije za kupovinu stočnog podmlatka neće mnogo pomoći.

Pavle Pašćan iz Sviloša do pre nekoliko godina tovio je junad. Pošto je stalno pravio gubitke izlaz je našao u proizvodnji voća.

“Nije nekog računa bilo. Nisam mogao da se pokrijem. Daš za tele 400 evra, a za bika dobiješ 800 evra. Potrošiš 2 tone kukuruza i 50 do 100 bala. Ne računam rad. I pri tome nemaš nikakvu zaradu. Počeo sam da sadim voće i došao sam do 10 jutara voća.”, kaže Pašćan.

Problemi u stočarstvu se ciklično javljaju. Proizvođači koji su se pre pet godina zadužili da bi uložili u proizvodnju svinja, tovljenike su budzašto rasprodali, a kredite vraćaju prodajom oranica i mehanizacije, postajući seoska sirotinja. Ta zla sudbina pogodila je i Svetislava Milovanovića iz Divoša.

“Uzeo sam poljoprivredni kradit 2006. Godine. Međutim, za prvu turu tovljenika sam dobijo 82 dinara. Već druga je pala na 50. Dalje, ni jednu turu nisam prodao za više od 60 dinara. Potom su počele da pristižu rate za kredit. Da bi ih vratio prodao sam 4 jutra zemlje, sve mašine, čak su mi i telefon isključili”, kaže Milovanović.

I taman kada su preostali stočari počeli da koliko-toliko zarađuju na tovu, cena je oborena prekomernim uvozom. Do 15. maja iz Švajcarske, Belgije, Nemačke, Holandije uvezli smo svinjsko meso za 4 i po miliona evra. S obzirom na to da Srbija nema pravilnik o uslovima trošenja svinjskog mesa, naši prerađivači povoljno kupuju meso, jer tamošnji trgovci mogu da ga drže smrznutog šest meseci. Tako u naše klanice dolazi meso koje u ovim zemljama, ako ga ne prodaju, završava u kafilerijama. Uvozili smo i žive svinje za milion i po evra, najviše iz Hrvatske. Uz to za uvoz svežeg mleka, uglavnom iz Belgije, plaćeno je 2 miliona 300 hiljada evra. Uz sve to, teško je očekivati bolju budućnost za naše stočarstvo.

Autor: Đorđe Simović, Poljoprivreda.info

Napravi novu temu u “Aktuelnosti”

Napišite komentar



<a href="" title="" rel="" target=""> <blockquote cite=""> <code> <pre> <em> <strong> <del datetime=""> <ul> <ol start=""> <li> <img src="" border="" alt="" height="" width="">