Izvor: Politika
04.06.2010.

Voće neprirodne veličine osvaja tezge i u Srbiji, a prednost ovih sorti je duži rok trajanja i do četiri dana, što najviše odgovara nakupcima. – Rusi odnedavno traže krupno i izdržljivo voće koje može da podnese transport do velikog moskovskog tržišta

Veličina jagoda koje su nedavno preplavile pijačne tezge i supermarkete u Srbiji izazvale su znatiželju kupaca. Ne samo kod nas nego i u regionu, posebno Hrvatskoj, u kojoj mediji prenose da su potrošači u nekim delovima zemlje pazarili kilogram ovog voća koji je brojao tek desetak džinovskih jagoda. Kakav je kvalitet ovog voća i šta se sve može naći u prodaji ove sezone istraživali smo među proizvođačima i stručnjacima za uzgoj ovog, za mnoge, kraljevskog voća.
Početak sezone obeležile su uglavnom uvozne jagode neprirodne veličine, ali su se ubrzo pojavile i sitnije domaće iz plastenika, mada se po ceni nisu mnogo razlikovale. Kako ovdašnji kupci, kažu proizvođači, uglavnom vole lepo i krupno voće, glavni profit otišao je na račun uvoznika, ali i domaćih uzgajivača novih krupnih sorti koji podilaze izmenjenom ukusu potrošača.

Beograd prednjači u tome. Malobrojni su oni kupci koji će na pijaci posegnuti za sitnom, mirisnom, ali i lako kvarljivom jagodom, ne znajući da je upravo ona među najkvalitetnijim.

– Ovakve krupne jagode koje se mogu naći na tezgama pojavile su se još prošle godine kod nas. U prestonici ih je najviše, ali Nišlije, recimo, već nerado kupuju baš njih. Ove jagode nisu samo iz uvoza, već se i domaći proizvođači sve češće odlučuju za njih. One su pre svega atraktivnije za nakupce, jer mogu da traju i do četiri dana, dok sitnije sorte kao što je industrijska zenga zengana, koja se godinama gaji u Srbiji, traje samo jedan dan i nije isplativa za preprodavce, kaže Ninoslav Miljković, predsednik udruženja „Jagoda“ koja okuplja oko tridesetak proizvođača iz aleksinačkog kraja.

Uzrok sve većoj popularnosti krupnijih sorti je takozvani „ruski faktor”, objašnjava on i dodaje da Rusi poput zapadnjaka traže krupno voće, lepo na izgled, ali pre svega izdržljivo da podnese dug transport do velikog moskovskog tržišta. Međutim to ne znači da do njihovih kupaca može da stigne nekvalitetan proizvod, jer su kontrole izuzetno stroge.

Prema Miljkovićevim rečima, postoje i pozitivne i negativne strane uzgoja krupnih jagoda.

Pozitivno je to što sve veći broj proizvođača na savremeni način gaji ovo voće. Nove sorte gaje se na foliji, u gustoj sadnji, po principu kap po kap, redovnije se đubre i zalivaju.

– Negativna strana je što ne postoje ili bar mi nismo čuli istraživanja zvaničnih institucija da li u ovakvom uzgoju ima predoziranosti đubrivom i hemijom. Primećujemo da na pojedinim parcelama u Srbiji nastaju jagode koje su i duplo veće nego u zemlji u kojoj je sorta nastala. Da li je to zbog sunca i naše dobre klime ili zbog preterivanja sa hemijom, pita naš sagovornik.

Sa druge strane već pomenuta sorta zenga zengana uglavnom se uzgaja u prirodnim uslovima, sa malo đubriva i malo zaštite. Ona ima jak karakterističan miris i aromu, sitniji plod i veći procenat suve materije. Daje taman sok kao višnja, ali je njena jedina mana to što je kratkog roka.

Zbog toga ovakva jagoda praktično i ne dospeva do beogradskog tržišta. Ako je ima pomešana je sa krupnim sortama kako bi dala miris i privukla mušterije, što je još jedna od prevara kojima se služe nakupci.

Ima još razloga zašto kod kupovine jagoda treba insistirati na lokalnom uzgoju. Jedan od njih je da se jagode koje se plasiraju na lokalno tržište beru dozrele, te se sveže ubrane transportuju na prodajna mesta. Uvozne se zbog osetljivosti u dugotrajnom transportu beru nedozrele i praktično zelene, te sazrevaju prilikom transporta i distribucije. Ukus, svežina i kvalitet takvog voća se ne mogu upoređivati.
Na Poljoprivrednom fakultetu u Beogradu saznajemo da su propisi tretiranja ovog voća usaglašeni sa evropskim i da po tome ne bi trebalo da se u ovom, ali i drugim vrstama voća nalaze ostaci pesticida.

– Problem je u nekorektnosti pojedinih proizvođača ili onih kojima je profit prioritet. Koncept kontrole je takođe sporan i ne slažem se da je dobro da se jagode kontrolišu tek na tezgama, a nemate adekvatno stručno praćenje da li proizvođači poštuju karencu, odnosno vreme od prskanja do branja, i da li vode dnevnik uzgoja, kaže profesor Petar Vukša, sa Katedre za tehnološku zaštitu.

Na pitanje kako prepoznati dobru, kvalitetnu jagodu, on daje savet iz ličnog iskustva.

– Kupujem što približniju šumskoj, da je kompaktna, a ne sunđerasta. Čuva se u frižideru da bi joj se produžio rok trajanja, a pere isključivo u dosta čiste vode, da preliva, kaže naš sagovornik.

Napravi novu temu u “Aktuelnosti”

Napišite komentar



<a href="" title="" rel="" target=""> <blockquote cite=""> <code> <pre> <em> <strong> <del datetime=""> <ul> <ol start=""> <li> <img src="" border="" alt="" height="" width="">