Evropska unija je pred novim talasom reformi na području agrarne politike. Sadašnja politika nailazi na puno kritika sa svih strana, od poljoprivrednih organizacija, do struke i organizacija za zaštitu životne sredine.

Poslednja reforma ZAP-a sprovedena je relativno nedavno, 2013. godine. Neki od ključnih izazova, prema Evropskoj komisiji, koji su se pojavili u poslednjih nekoliko godina, jesu povećana nesigurnost tržišta i pad cena, kao i nove međunarodne obaveze po pitanju održivog razvoja i klimatskih promena.

Proces promena je počeo sa javnom raspravom, a nastavlja se sa predlozima Evropske komisije krajem godine. Društveni izazovi (nestalnost cena, životna sredina i klimatske promene, nove tehnološke evolucije, vertikalno integrisanje lanaca hrane, odnos potrošača prema hrani), kao i političko-ekonomska kriza EU (Brexit, rast populizma i nezadovoljstva prema EU) uticaće na promene u ZAP-u u smeru više rezultatsko orijentisanih mera, delimične renacionalizacije, kao i smanjenje budžeta.

Prof. dr Emil Erjavec, GIZ ekspert za evropske integracije na području poljoprivrede, nekadašnji pregovarač Slovenije za pristup Evropskoj uniji i član različitih ekspertskih tela za područje agrarne politike u EU održao je u petak, 7. aprila, predavanje u Beogradu o budućoj reformi Zajedničke agrarne politike (ZAP) Evropske unije i implikacije za Srbiju.

emil_erjavecPrema rečima prof. dr Emila Erjaveca, pored ekonomskih i mnogi drugi izazovi su pred kreatorima agrarne politike Evropske unije, pre svega ekološki i socijalni. Takođe treba uzeti u obzir značaj znanja i inovacija i u poljoprivredi – Evropska unija se sve više budi u tom pravcu ali kaska za drugima – SAD, Brazil i Kina imaju primat nad Evropskom unijom po pitanju novih tehnologija.

Seljak više nije u fokusu ZAP-a

Seljak više nije u fokusu agrarne politike, ona se danas okreće i potrošaču. Politika je još uvek ideološka i veoma je važno pitanje da li će se ona ostati ideološka ili će se okrenuti rešavanju bitnih problema. Treba preispitati njenu ulogu i doprinos ekonomskom rastu.

”Posebno je problematična mera koja se tiče direktnih plaćanja. Tu se ne može sagledati celovita slika – mreža direktnih plaćanja se veoma razlikuje po zemljama članicama. Pokušaj subvencionisanja mladih farmera pokazao se bezuspešnim – u Evropskoj uniji ima oko šest miliona mladih farmera i mnogi od njih su ostali bez subvencija. Lanac snadbevanja je takođe problematičan. Kada govorimo o merama za ruralni razvoj tu je bolja priča mada se i dalje ne nazire rešenje za ruralno siromaštvo koji je veliki problem”, objašnjava profesor Erjavec.

Svi se slažu da su neophodne promene ZAP-a. Jedna od veći polemika koja se vodi trenutno jeste da li imati jedinstvenu politiku ili politiku baziranu, kao i do sada, na dva stuba (direktna plaćanja i ruralni razvoj). Prema najavama Evropske komisije agrarna politika će ostati na ta dva stuba. ”Nema prevelike euforije, izvesne izmene desiće se i sa ovom reformom agrarne politike, ali osnova ostaje ista”, smatra Erjavec.

Srbija: Da agrarna politika ne bude prepreka razvoju

Srbija, koja samo u nekolicini karakteristika sledi model ZAP-a, mora slediti te promene i preuzimati određene strateške pravce i to ne samo zbog pregovora sa EU, nego i zbog toga što slične činjenice i izazovi važe i za Srbiju, kao regionalnog igrača.

Glavno pitanje za nas je, prema rečima Gorana Živkova programskog direktora konsultantske kuće SEEDEV, kako da agrarna politika ne bude prepreka razvoju.

”Direktna plaćanja su problem jer ne dovode do povećanja konkurentnosti nego povećanja dohotka i to po pravilu onih najvećih. Najbolji primer jeste upravo Srbija gde najveći proizvođači svinjskog mesa, Matijević, Mišković, Kostić, dobijaju milione evra na osnovu stočarskih subvencija i onda, kako vidimo, te pare ulažu u na primer, hotele. To vam je dobar primer dobro poznatih efekata direktnih plaćanja. S druge strane investiciona podrška i podrška ruralnom razvoju je isto tako daleko od savršene ali barem obezbeđuje povećanje konkurentnosti ili određene socijalne i razvojne efekte, naravno ukoliko uspe da targetira korisnika koji zaslužuje da bude podržan a ne onog koji je politički ili nekako drugačije podoban. Sve ovo govori kako definisanje agrarne politike nije jednostavno, naročito politike podrške i zato je potreban stalni monitoring i preispitivanje efekata ovih politika a ne samo slepo kopiranje agrarne politike EU ili neke druge politike”, zaklučuje Živkov.

Autor: Jelena Sajić

Napravi novu temu u “Aktuelnosti”

Napišite komentar



<a href="" title="" rel="" target=""> <blockquote cite=""> <code> <pre> <em> <strong> <del datetime=""> <ul> <ol start=""> <li> <img src="" border="" alt="" height="" width="">