Velike mogućnosti za zaradu uzgajanjem proizvoda bez hemije. Izvoz lane veći za 60 odsto, najviše robe ide na Zapad.

Kada bi cela Srbija proizvodila samo organsku hranu, ne bi bilo, kako stvari stoje, problema s njenim plasmanom, pre svega na inostrana tržišta – ovako konstantni rast izvoza organske hrane iz Srbije komentariše Branislav Gulan, agrarni analitičar i član Odbora za selo Srpske akademije nauka i umetnosti. Za ovakav stav, kako kaže, ima dobre osnove, jer je vrednost izvezene organske hrane iz Srbije prošle godine dostigla 19,6 miliona evra.

Gulan takođe navodi kako se proizvodnjom organske hrane u Srbiji bavi tek oko 2.000 proizvođača, na nešto manje od 15.000 hektara oranica.

– Lako se može izračunati da je učešće organske proizvodnje u ukupnom zemljištu još uvek nisko i iznosi tek 0,44 odsto, a najveće površine u ovoj vrsti proizvodnje u prošloj godini bile su pod žitaricama sa 32 odsto – precizira Gulan. – Pod voćem je bilo 22 odsto, a industrijskim biljem 20 odsto površina. Kada se poredi vrednost izvoza i obuhvaćene površine, jasno je kakve prednosti donosi organska proizvodnja. Samim tim i ne čudi što je interesovanje za ovu vrstu prozvodnje primetno veće iz godine u godinu.

Gulan takođe navodi kako se organski prozvodi najviše izvoze u zemlje EU, a gotovo celokupan izvoz čine smrznuto i sušeno voće, najviše maline.

– Najviše hrane izvezeno je u Nemačku i Holandiju, kao i SAD – naglašava Gulan. – Samim tim, smatram da je ovo šansa koja bi morala da se iskoristi.

I tržište Srbije se, kako kaže Gulan, budi kada su u pitanju organski proizvodi, i to do te mere da je u nekim marketima učešće organske hrane, među voćem i povrćem, stiglo i do četvrtine ukupne ponude.

– Organski proizvodi su, po pravilu, u Srbiji skuplji. Cene jesu veće, ali je i kvalitet dobar, i reč je o hrani koja ne sadrži hemikalije – jasan je Gulan. – Upravo ova činjenica mnoge kupce opredeljuje za njihovu kupovinu, bez obzira na cenu koja je za pojedine artikle i pet puta veća. To je specifično tržište, gde je kvalitet ključ uspeha, i organska hrana bi mogla biti odlična prilika za našu zemlju.

Vladimir Vozar iz Kisača, pored Novog Sada, proizvođač organskog povrća u Srbiji, koji trenutno obrađuje 15 hektara zemljišta sertifikovanog za organsku proizvodnju, takođe potvrđuje kako interesovanje za njegove proizvode raste. Ipak, objašnjava, i pored toga se do sada nije upuštao u izvozne poslove.

– Imao sam ozbiljne ponude da izvozim, i to na različita tržišta, od Rusije, preko Nemačke, Austrije, do Švajcarske i Belgije – nabraja Vozar. – Poslednje ponude stigle su nam iz SAD i Ujedinjenih Arapskih Emirata, ali i njih smo odbili, i to pre svega zbog toga što je procedura komplikovana – moramo da imamo posrednike, a to dovodi do nesigurnosti kod plaćanja. Imamo, takođe, stabilno tržište i dobre kupce u Srbiji, prema kojima imam obaveze, tako da nisam mogao da dopustim “izlet” u vode izvoza.

SERTIFIKATI
KAKO bi se započela organska proizvodnja, potrebno je da se zemljište na kojem se gaji sertifikuje, a taj proces traje od jedne do tri godine, koliko je potrebno da se ono “očisti”. Ministarstvo poljoprivrede utvrdilo je spisak ovlašćenih kontrolnih organizacija za sertifikaciju organske proizvodnje u ovoj godini, a te delatnosti obavljaće “Organik kontrol sistem” iz Subotice i TMS CE, “Kontrol union Denjub”, “Ekokert Balkan”, Centar za ispitivanje namirnica i “Ekovivendi” iz Beograda.

S druge strane, dodaje Vozar, količine robe u organskoj proizvodnji nisu velike, i tu se teško može govoriti o šleperima, kao što je to slučaj u klasičnoj. Ovde se gaji široka lepeza proizvoda, ali u relativno malim količinama, kako bi na taj način bile podmirene potrebe najrazličitijih kupaca.

– Za izvozne poslove morao bih da povećavam površine, a to podrazumeva veliko ulaganje, ali i veći broj radnika – objašnjava Vozar. – Problem je i angažovanje većeg broja radnika, pošto organska proizvodnja podrazumeva visok procenat ručnog rada. Kod nas je, međutim, i pored dobrih uslova, sve teže obezbediti dovoljan broj radnika.

Šargarepa sve traženija

VOZAR ističe kako je pored celog niza raznih salata, po kojima je poznat, paletu proizvoda proširio i sve traženijom šargarepom.

– Sa hektara dobijamo oko 20 tona šargarepe, što je, u odnosu na klasičnu proizvodnju, mala količina, ali, s druge strane, mora se imati u vidu da je ovo organski proizvod – jasan je Vozar. – Sada je, kao i ostale proizvode, plasiramo u najveće trgovačke lance u Srbiji, ali i pored toga imamo i tezge na dve pijace u Novom Sadu, sa kojih smo “ušli u posao” i upravo zbog toga ih i ne napuštamo.

Autor: N. Subotić

Napravi novu temu u “Aktuelnosti”

Napišite komentar



<a href="" title="" rel="" target=""> <blockquote cite=""> <code> <pre> <em> <strong> <del datetime=""> <ul> <ol start=""> <li> <img src="" border="" alt="" height="" width="">