Skoro svaka zemlja koja je gostovala na 84. Sajmu poljoprivrede u Novom Sadu predstavila sa svojim prerađenim proizvodima od voća i povrća. Sa druge strane među srpskim učesnicima mogao se naći tek poneki štand sa teglama. Iako stručnjaci, pa i samo ministarstvo, usmeravaju mlade poljoprivrednike na prerađivačku delatnost, jer tako mogu ostvariti daleko veću dobit nego na sirov proizvod, čini se da interesovanje nije na zavidnom nivou.

Katarina i Dragan Vujanović iz šumadijskog sela Brezovac, oboje mašinski tehničari po zvanju, već 15 godina bave se preradom voća i povrća. Ali sa malo radne snage, slabom podrškom na lokalnom nivou i strogim uslovima koje propisuje država, ne mogu da prošire niti da registruju svoju proizvodnju. Mada, volju i motivaciju imaju.

Počeli smo ovim da se bavimo najviše zbog zdrave hrane. Naša deca su bila mala, a u trgovinama nije više bilo moguće naći ništa bez emulgatora. Krenuli smo da pravimo sokiće za njih, a višak smo počeli da nosimo na gradsku pijacu“, kaže Dragan.

Danas imaju preko 60 proizvoda, ne samo sokova, sirupa, džemova ili neizostavnog ajvara, već i neobičnog slatka, poput slatka od cveta bagrema ili ruže, od zelenih oraha, bobica od zove i drugo. Svake godine proširuju asortiman novim proizvodima, i to najviše od divljih biljaka koje nalaze daleko od civilizacije, jer one sadrže više lekovitih svojstava i korisnih materija. Ostale sirovine nastaju u njihovoj, skoro organskoj, proizvodnji.

Najveća prepreka do sertifikata, da bismo izašli na veće tržište i proizvodili više, definitivno su finansije.

Svi prerađeni proizvodi su iz naše bašte, ono što nemamo, kupimo na pijaci samo od proizvođača koje poznajemo“, objašnjava Katarina.

Rod iz njihove bašte i voćnjaka, prerađuju na „smederevcu“: na stari način, bez sokovnika ili bilo čega „na struju“, kako kaže Dragan. Higijena im je jako važna.

U Srbiji postoji vrlo mali broj fabrika ili preduzeća koje se bave preradom voća i povrća. Mnoge firme nemaju svoju proizvodnju, već vrše otkup. One velike imaju izvoz na evropsko i severnoameričko tržište, a većina njih naglašava da nije imali podršku ni od kakvih institucija za proširenje proizvodnje.

Najveća prepreka do sertifikata, da bismo izašli na veće tržište i proizvodili više, definitivno su finansije jer ne bismo izdržali“, žali se Katarina.

Zakonske regulative u Srbiji trenutno dozvoljavaju proizvodnju raznih džemova i drugih proizvoda od voća samo za lične potrebe. Za nešto više, neophodno je da registrujete pogon za proizvodnju hrane.

Ovogodišnjim subvencijama Ministarstva poljoprivrede entuzijasti mogu da investiraju u preradu voća, povrća i grožđa, uglavnom kroz opremu za istu. Najviše se može ostvariti do pet miliona dinara. S druge strane, IPARD fondovima možete ostvariti od 20.000 do milion evra u izgradnju, opremanje, čuvanje i pakovanje, ali sve po standardima Evropske unije.

Pre svega, potrebno je zadovoljiti naše propise. Zakonske regulative u Srbiji trenutno dozvoljavaju proizvodnju raznih džemova ili drugih proizvoda od voća samo za lične potrebe. Za nešto više, neophodno je da registrujete pogon za proizvodnju hrane.

Pravilnik o bližim uslovima za proizvodnju i promet prehrambenih proizvoda biljnog porekla odnosi se na objekat, opremanje i stručne kadrove, a tu je i pravilnik o kvalitetu proizvoda od voća, povrća, pečuraka i pektinskih preparata.

Mislim da država treba to da pojednostavi, a informacija o tome treba da bude dostupna i vidljiva da bi poljoprivredni proizvođač znao koliko treba da uloži, šta mu je sve potrebno i da ima obezbeđen plasman. Postoji želja kod ljudi da se ovim bave, pomisle, ali odustanu jer nije sve tako jednostavno. Nije lako razviti recept: mi smo se raspitivali, sto puta bacali i prosipali dok nismo stekli rutinu“, objašnjavaju Vujanovići.

Autor: Novinar Julijana Kuzmić

Napravi novu temu u “Aktuelnosti”

Napišite komentar



<a href="" title="" rel="" target=""> <blockquote cite=""> <code> <pre> <em> <strong> <del datetime=""> <ul> <ol start=""> <li> <img src="" border="" alt="" height="" width="">