Srbija, ukoliko želi da ispuni želje kineskih kupaca za uvoz 500.000 tona govedine, svoj izvoz će morati da poveća više od 442 puta, jer je naša država u 2016. godini izvezla svega 1.130 tona govedine. Ovakvom proizvodnjom, upozoravaju stručnjaci, Srbija nikada neće moći da proizvede 500.000 tona goveđeg mesa

Srbija, ukoliko želi da ispuni želje kineskih kupaca za uvoz 500.000 tona govedine, svoj izvoz će morati da poveća više od 442 puta, jer je naša država u 2016. godini izvezla svega 1.130 tona govedine, od čega je u EU otišlo oko 400 tona, a ostatak u zemlje CEFTA regiona. Stručnjaci smatraju da je to, iz ovog ugla, praktično nemoguće. Ipak, kako saznajemo iz državnih izvora, Kinezi su prilično zaiteresovani, prvenstveno za partnerstvo i investicije, što ne isključuje mogućnost da dođu i “pomognu” Srbima da unaprede i povećaju stočni fond.
Nedavno je predsednik Srbije istakao da je Narodna Republika Kina zainteresovana za uvoz 500.000 tona goveđeg mesa iz Srbije, a da je naša zemlja spremna da ispuni sve uslove koje zahtevaju kineski standardi, kako bi realizacija ovog posla počela što pre. Stručnjake u Srbiji najviše interesuje odakle našoj zemlji ove količine mesa, ako se zna da je prošle godine kod nas proizvedeno tek 75.000 tona goveđeg mesa.

Količine mesa nisu bitne, niti obavezujuće, jer ne predstavaju kvote koje moraju da se izvezu – rekli su nam u Predsedništvu. – Kina je suštinski zainteresovana za sve aktivnosti oko uvoza mesa, pa i kroz partnerstvo i investicije u pogone. Njima odgovara genetika i kvalitet mesa naših goveda, ali i ovo podneblje.

Inače, nekada je iz SFRJ u izvoz išlo više od 50.000 tona samo “bebi bifa”, od čega je oko 30.000 bilo iz Srbije. Sada su te količine desetkovane, pa je u 2016. godini jedva “otišlo” nekih 400 tona ovog vrhunskog mesa, koje direktno ide u rashladne vitrine i ne zamrzava se.

Ovako kako se radi, i kako se radilo, a i kakve su nam klanice, nema od te proizvodnje ništa – tvrdi Vitomir Vidović, profesor stočarstva na Poljoprivrednom fakultetu u Novom Sadu. – Tek kada stočari postanu vlasnici i klanica, možemo da pričamo o ozbiljnoj proizvodnji. Ovako, oni su stalno u gubitku, a klaničari zarađuju najmanje 30 odsto. Naši stočari poklali su goveda još u vreme kada je Saša Dragin bio ministar poljoprivrede. Zato sada uvozimo mleko iz Nemačke i Holandije prepuno antibiotika, a naše mlekare od njega prave jogurt i druge mlečne proizvode.

Prema rečima profesora Vidovića, da bi nekako ostvarila količinu od 500.000 tona goveđeg mesa godišnje, za izvoz, Srbija bi morala da ima bar milion krava, od toga oko 400.000 muzara. Uz to, za svaku kravu po jednog bika.

Ako je to prioritet države, uz nekih 200 zaposlenih radnika, za tri godine, možda bismo i uspeli – smatra profesor Vidović. – Država bi morala da da dobre pozajmice stočarima da sami naprave klanice i mlekare. Jer, dokle god imamo privatne klanice, nema ništa od velike proizvodnje mesa. Mogli bismo i da uvezemo goveda, iz Evrope ili iz Kanade. Tamo gde ima junica na tržištu. Sve zemlje koje su rešile poljoprivredu su bogate države. Nemačka, Holandija, Danska, Engleska, Francuska, sve one su poljoprivredu podigle na industrijski nivo, a ne na agrarni kao što je kod nas.

Uzgoj stoke se u Srbiji ne isplati

Profesor Vidović objašnjava da se u Srbiji ne isplati baviti stočarstvom, jer imamo primer da su prasad prošle godine koštala 120 dinara, a sad 350. Stočari, smatra on, treba stalno da zarađuju, da bi unapređivali proizvodnju, a ne da preživljavaju.

Jedna junica košta od 2.800 do 3.000 evra, a kad je zakolju kao kravu i prodaju klanici, ni 1.000 evra ne dobiju – kaže profesor Vidović. – “Mitros” je nekad godišnje klao 900.000 svinja i imao 17.000 kooperanata. Sada ne zakolje ni 30.000 svinja, a nema nijednog kooperanta.

Član Odbora za selo SANU, Branislav Gulan, kaže da Srbija ni za sto godina ne može da ima proizvodnju goveđeg mesa od 500.000 tona. U stajama jedva da ima do 20.000 junadi, od čega četvrtina završi na crno na Kosovu i Metohiji i u BiH. Naša zemlja ne može da ispuni ni kvotu za izvoz “bebi bifa” u EU, od 8.875 tona godišnje.

Sve manje grla

Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, u Srbiji je prošle godine bilo 893.000 goveda, od čega 426.000 muznih krava. Samo je, u odnosu na pre deset godina, goveda manje za 200.000. Svinja je u 2016. godini bilo nešto više od tri miliona, što je za oko 800.000 manje nego u 2007. godini.

Kada je reč o uvozu, najviše mesa dolazi iz Španije, Mađarske i Nemačke, dok izvozimo Rusiji, Makedoniji i Crnoj Gori. Zbog vakcinacije od svinjske kuge, naše svinjsko meso ne može da ide na teritoriju EU, pa je zbog toga i smanjen izvoz za Rusiju, jer je transport postao neisplativ.

  • Autor
    Članci
  • Komentari (1)
    Član 30.924

    Ove , 2017. god , navršilo se tačno 30 god od kada je Milišević,slomio kučmu ekonomije Srbije,poljoprivredu.Srbija je 1986. god imala najveći nacionalni standard u odnosu na druge jugoslovenske zemlje ,upravo zahvaljujući poljoprivredi.Svaka opština i svako selo je imalo organizatora proizvodnje Zemljoradničke zadruge,koje su vodili agronomi i veterinari.1987. god ,izborom nepismenih kadrova u sisteme kao što je PKB koji je imao 53.000 zaposlenih.380 OOURa i 220 radnih organizacija,došlo je do raspada tih organizatora propizvodnje koji su imali zaokružen ciklus proizvodnje i plasmana poljoprivredne proizvodnje.Taj i takav neprijateljski odos prema agraru nije se prekidao do danas.

    Naš seljak nema za koga da proizvodi,jer nema ko da otkupi njegove proizvode koji nisu certifikovani jer nema stručnih služni u oštinama koje imaju i po 3000 registrovanih poljoprivrednih domaćinstava. Posebna priča su upola manji prinosi u odnosu na osamdesete a ulaganja znatno veća,pa sve što radiš,proizvodi gubitak.Danas , Srbija svoje proizvode ne može da plasira ni u domaće trgovinske lance jer nisu certifikovani,nemaju registrovano poreklo ! A kamoli da nešto izvezeš.Naši ministri poljoprivrede nisu iz struke već 30. god,pa je logočan ovakav splet okolnosti.

    Sve do devedesete,izvozili smo jabuke „Voćarskih plantaža“ iz Boleča na tržiše Evrope preko kraljeve kuće u Engleskoj,junetinu u Italiju i EU,šunku u limenci za Ameriku,a „Gavrilovićeva salama“,je od srpske sirovine završavala u „Beloj Kući “

    Naše zakonodavstvo čak nije u stanju da registruju „Zadruge“,jer nismo prilagodili svoje zakonodavstvo evropskim.Primer je pokušaj registracije 2015. god italijanske Zadruge „Compagnia Finanziaria Etika“,u najvećem pojedinačnom vlasništvu g Ferrarija , svoje Zadruge u Srbiji.Da bi otvorio račun u Inteza banci , traženo je da se dostave overene kopije pasoša,svih 62 000 članova zadruge što je bilo besmisleno.Ni Vlada ni Privredne komore,nisu reagovale niti se izjasnile.

    Projekte koje bi sama država finansirala,kako kaže Predsednik Vučić,nemoguće je dostaviti Predsedniku , kada su oko njega tri obruča nestručnih i nepismenih .

     

    Zlatko Filipović dipl inž polj za preh tehn.

    063337773

Odgovor na: Za izvoz govedine u Kinu fali milion krava

Napišite komentar


<a href="" title="" rel="" target=""> <blockquote cite=""> <code> <pre> <em> <strong> <del datetime=""> <ul> <ol start=""> <li> <img src="" border="" alt="" height="" width="">