Gajenje limuna u zatvorenim prostorijama odnosno u loncima — sudovima poznato je od davnina. Još grčki pisac Teofrast oko 300 godina prije nove ere spominje uzgoj četruna (Citrus medica) u loncu. Zimzelene krošnje limuna ispunjene preko cijele godine bjelkastoružičastim cvjetovima i savijenim granama pod teretom žutozelenkastih plodova uvijek su bile lijep i drag ukras dvorišta, balkona ili kućnih prostorija.

Osim Ijepote i ukrasa plod limuna može biti i od velike koristi. U zemljama koje moraju uvoziti limun podižu se odgovarajuće prostorije, limunariji, u kojima se uzgajaju limuni, ali je i uzgoj limuna u
loncima — sudovima mnogo raširen. U Evropi se od XV stoljeća, za vrijeme renesansne epohe, počinju u raskošnim vrtovima, u takozvanim „oranžerijama“, uzgajati egzotične biljke, a među njima najprije naranče i limuni. U našim krajevima uzgoj limuna u zatvorenim prostorijama poznat je od ranije i održao se sve do danas. Putopisac Bordie 1604. g. spominje „ . . . u blizini Dubrovnika — mjesto Gruž, koje je ukrašeno oranžerijama i citronjerama“. P. Cesola bio je u Dubrovniku 1494. g., pa o vrtovima franjevačkog samostana piše: „ . . . naranče, šipci i druge vrijedne stvari natkriIjuju cijeli samostan“ (Poljoprivredna enciklopedija, 1970). U našoj zemlji limun se sve više troši, pa se i uvozi u velikim količinama. Međutim, treba iskoristiti sve mogućnosti koje mogu pridonijeti smanjenju tog uvoza. Gajenje limuna na otvorenim površinama duž naše južne jadranske obale — iako s dosta rizika — može tome znatno doprinijeti. Isto tako, uzgoj limuna u loncima ima određen značaj u podmirenju najnužnijih potreba, pogotovu pri kraju ljeta, kada baš i oskudijevamo u ovom voću.

Uzgoj limuna u loncima traži od uzgajača mnogo više znanja i pažnje nego uzgoj na slobodnim površinama. Utjecaj klimatskih faktora je ovdje znatno izmijenjen. Korijenov sistem i obujam tla (zemlje) koji on zauzima smanjeni su za nekoliko puta u odnosu na one u slobodnoj prirodi. Sa svim tim izmijenjenim uvjetima mora se od početka računati, jer i pored najljepših želja mogu se doživjeti velika razočaranja. Uzgoj limuna u loncu je složena operacija znanja i vještine, koja od uzgajača zahtijeva dosta strpljivosti i marljivosti. U poređenju s gajenjem drugih biljaka u loncima, uzgoj limuna traži mnogo znalačkog rada, jer je on po svojoj prirodi veoma osjetljiv na vanjske faktore, a isto tako i na redovitost i pravilnost mjera uzgoja. Dugogodišnjim uzgojem limuna postiže se iskustvo, koje uz poznavanje bitnih pojmova iz biologije ove biljke — može uljepšati rad i pretvoriti ga u pravo zadovoljstvo.

U ovoj publikaciji iznijeta su samo osnovna načela uzgoja limuna s namjerom da korisno posluže svim Ijubiteljima ove interesantne voćke. Pojedina poglavlja sam dopunio novim saznanjima i rezultatima vlastitih ispitivanja. Pri pisanju pojedinih poglavlja, pored vlastitih iskustava, koristio sam se i dostupnom literaturom drugih stručnjaka iz raznih zemalja svijeta, prvenstveno iz Sovjetskog Saveza. Ovom prilikom obrađujem nešto detaljnije sastav ploda limuna, jer na našem jeziku nema takve obrade. Uzgajačima limuna i svima koji upotrebljavaju plodove limuna u razne svrhe htio bih ukazati na njegove najvažnije hranljive sastojke, da bi više cijenili i bolje iskorištavali ovaj rijetki dar prirode. Na našem jeziku uopće nema literature koja detaljnije obrađuje uzgoj limuna, pa zato ovaj rad treba shvatiti kao početak koji nije bio lak, ni potpun.

Zadovoljan sam što je prvo izdanje ove publikacije u cjelosti rasprodato, što znači da u našoj zemlji postoji interesiranje za uzgoj limuna i da je sve veći broj Ijubitelja ove suptropske voćke.
Zahvalan sam Izdavačkom preduzeću NOLIT u Beogradu što mi je ponudilo da obradim ovu temu i omogućilo njeno drugo i dopunjeno izdanje.

Dubrovnik, 13. XI 1972.
Dipl. inž. agronomije Pavle Bakarić

Sadržaj

Predgovor

UVODNI DIO

PORIJEKLO I HISTORIJA LIMUNA U NAS

PROIZVODNJA I POTROŠNJA LIMUNA U SVIJETU I U JUGOSLAVIJI

Važnost ploda limuna u ishrani čovjeka
Sastav ploda limuna

DEKORATIVNOST LIMUNA U DOMAĆINSTVU
BIOLOŠKE OSOBINE LIMUNA
AGROEKOLOŠKI UVJETI ZA UZGOJ LIMUNA
PODLOGE ZA LIMUN

SORTE LIMUNA ZA UZGOJ U LONCIMA

Lisbon
Eureka
Mjesečar
Majer
Dubrovački

LIMUN I TEMPERATURA
LIMUN I VLAGA
LIMUN I SVJETLO

PROSTORIJE U KOJIMA SE MOŽE UZGAJATI LIMUN
UZGOJ LIMUNA U LONCIMA — SUDOVIMA
PRIPREMANJE LONACA ZA SADNJU
ZEMLJA ZA UZGOJ LIMUNA U LONCU
SADNJA LIMUNA U LONCE
RAZMNOŽAVANJE LIMUNA
GENERATIVNO RAZMNOŽAVANJE

VEGETATIVNO RAZMNOŽAVANJE

Navrtanje (kalemljenje, cijepljenje)
Margotiranje
Razmnožavanje reznicama

FORMIRANJE I NJEGA KROŠNJE LIMUNA

Formiranje krošnje
Njega krošnje uzgojenog stabla
Obrezivanje limuna

NJEGA LIMUNA

U toku proljeća
U toku ljeta
U toku jeseni i zime
Zalijevanje limuna
Gnojenje (đubrenje) limuna

HRANLJIVE MATERIJE I NJIHOV ZNAČAJ U ISHRANI LIMUNA

Dušik, azot (N)
Fosfor (P)
Kalij (K)
Kalcij (Ca), vapno, kreč
Željezo (Fe)
Mangan (Mn)
Magnezij (Mg)
Cink (Zn)
Bakar (Cu)
Bor(B)
Reakcija tla (pH)

TEHNIKA GNOJENJA (ĐUBRENJA)

Gnojenje tla (zemlje)

PRESAĐIVANJE I PODMLAĐIVANJE LIMUNA

Presađivanje limuna
Podmlađivanje limuna

BOLESTI I ŠTETOČINE LIMUNA U ZATVORENIM PROSTORIJAMA

BOLESTI LIMUNA

Gumoza
Trulež korijena
Čađavica
Antraknoza
Virusne bolesti
Xiloporosis
Exocortis

ŠTETNICI LIMUNA

Narandžin crvac — icerija
Chrysomphalus dictyospermi
Duguljasta (koma) uš
Limunov crvac
Lovorova štitasta uš
Crna maslinova uš
Aonidiella auranti
Lisne uši
Crveni pauk
Grimje pupoljaka agruma
Nematode
Mravi

BERBA I ČUVANJE PLODOVA

PROMJENE PLODOVA IZAZVANE MIKROORGANIZMIMA

Zelena i plava plijesan
Siva plijesan
Bijela plijesan
Trulež središta

FIZIOLOŠKE PROMJENE PLODA U TOKU ČUVANJA

Dermatoza
Oleoceloza
Adustioza
Pjege na kori
Endoxeroza
Membranora
Literatura

Porijeklo i historija limuna u nas

Limun — Citrus limonum (Linn.) Burm. ima sljedeće sinonime: Citrus međica var. limon Linn., Limon vulgaris Mill., Citrus limonum Risso, C. medica var. limonum Hook., C. medica ssp. limonum var. vulgaris Engl. i C. jambiri Lushing. Na poznatijim svjetskim jezicima limun se naziva: lemon, citron (engleski), citron, citronnier — stablo (francuski), Zitrone, Zitronenbaum — stablo (njemački), limon (ruski), limone (italijanski), limon, limobero — stablo (španjolski), limao, limoniero — stablo (portugalski).

Limun pripada familiji Rutaceae, podfamiliji Aurantioideae, skupini Citrinae i rodu Citrus. Smatra se da potječe iz vlažnih tropskih šumskih rejona jugoistočne Azije (Kina). Nije do sad pronađen u divljem stanju. To je prvenstveno suptropska biljka-voćka, koja je zadržala svoj mezofitni i zimzeleni karakter krošnje. Limun se spominje u starim pisanim dokumentima kasnije od nekih drugih vrsta agruma1) (četruna i gorke naranče). Smatra se da su ga na Sredozemlje uvezli Arapi u IX stoljeću. Danas je Sredozemlje drugi gen-centar limuna, naročito otok Sicilija —Italija, gde je spontanom mutacijom i selekcijom nastalo više novih sorta. U naše južne krajeve limun je uvezen prije više stotina godina. Jan Labkowicz, spominjući u svojim putopisima Dubrovnik, u kojem je boravio 1493. godine, opisuje dubrovačke vrtove pune naranača, pa se može pretpostaviti da je tu bilo i limuna. Botero Bonese u svome djelu ,,Le relationi universali” iz 1616. g. kaže:

Najprijatnije mjesto na moru je Gruž (danas dio grada Dubrovnika), pun vrtova naranača, limuna i izvrsnih šipaka”. Turski putopisac E. Čelebija u svojim putopisima spominje Dubrovnik koji leži u toplom ldimatskom području gdje raste limun, naranča i drugo različito voće (Ožanić, 1955). Vjerovatno je da su stari Dubrovčani, kao vješti i vrijedni pomorci i trgovci, među prvima i rnnogo ranije od pomenutih zapisa uvezli limune i uzgajali ih u svojim lijepim i nadaleko poznatim kućnim vrtovima i dvorcima. Od tada pa do danas limun nije ostao samo na najjužnijem dijelu naše obale, nego se proširio po cijeloj našoj domovini, daleko od toplog južnog podneblja, pružajući čovjeku istovremeno Ijepotu i korist.

*) Agrumi, zajedničko ime za stabla i plodove kulturnih voćnih predstavnika roda Citrus, Fortunela i Poncirus iz porodice Rataceae kao što su naranča, limun, grepfrut, šedok, četrun i dr.

Važnost ploda limuna u ishrani čovjeka

Od najstarijih vremena zapaženo je da plodovi limuna veoma povoljno utječu na organizam čovjeka i da su vrijedno sredstvo u liječenju raznih bolesti i poremećaja. Jedna stara arapska pripovijetka kaže: „aroma limuna veseli misli, kora i sjemenke pomažu srcu, u mesu se nalazi hrana a sokom se utažuje žeđ”. I danas, kada su suvremena medicina i druge nauke otkrile i ispitale mnoge vrste lijekova i drugih sastojaka neophoanih ljudskom organizmu, plodovi limuna su ostali nezamjenjivi i punovrijedni artildi ljudske ishrane, čuvari zdravlja i prirodni lijek protiv mnogih bolesti i poremećaja.

Plodovi limuna pojačavaju apetit, djeluju dijetetično, profilaktično su sredstvo protiv infekcija, okrepljujuće djeluju na

oslabljen organizam. Pokazali su vrijedna svojstva kod srčanih bolesnika, reumatičara, a naročito kod povreda krvnih sudova. Može se reći da je liječenje bolesnog organizma i očuvanje kondicije plodovima limuna danas rašireno po čitavom civiliziranom svijetu, pa to i liječnici preporučuju. Plodovi limuna koriste se u ishrani ljudi najviše u svježem stanju, zatim kao začin, sastavni dio kolača, marmelada i drugih kulinarskih vještina. Svjež sok limuna, konzerviran ili koncentriran, ugodan je osvježujući napitak u toku cijele godine, a naročito u toku ljeta. Limun se mnogo koristi u likerskoj, slastičarskoj, farmaceutskoj i parfimerijskoj proizvodnji.

Berba limuna
Izostavljeno iz prikaza

Ovako raznolika upotrebna vrijednost plodova limuna temelji se na vrlo interesantnom sastavu ploda u kojem se posebno ističu: vitamini, encimi, bjelančevine, ugljikohidrati, šećeri, organske kiseline, masti, eterična ulja, mineralne materije i drugi vrijedni organski sastojci. Odnos šećera, kiselina i mineralnih soli, kao i ostalih sastojaka, upravo čini karakterističan okus i drugu biološku aktivnost svojstvenu samo plodovima limuna. Plodovi limuna najviše se cijene po sadržaju vitamina C, jer ljudski organizam ima stalne potrebe za ovom i drugim vrstama vitamina. Odraslom čovjeku potrebno je dnevno 20—50 mg vitamina C, djetetu oko 25 mg, a trudnoj ženi i do 100 mg (Aleksanđrov, 1947). U srednje razvijenom plodu limuna nalazi se obično oko 30 mg vitamina C, što znači da jedan takav plod može podmiriti dnevne potrebe odraslog čovjeka ili djeteta za ovim vitaminom. Antiskorbutno djelovanje plodova limuna bilo je poznato prije otkrivanja vitamina C. Esencije iz ploda limuna široko se koriste u farmakologiji i terapiji.

Sastav ploda limuna

Plodovi limuna se po svome sastavu znatno razlikuju od plodova mnogih drugih vrsta voćaka. Rijetki su plodovi u prirodi koji su tako bogati veoma vrijednim raznovrsnim hranljivim sastojcima.

Plod limuna sastoji se od kore (perikarp) i mesa (endokarp) u kojem se nalazi sok i eventualno sjemenke. Odnos ovih dijelova u ukupnoj težini ploda zavisi od više različitih faktora, a prvenstveno od sorte, podloge, uzgojnih mjera — njege, stupnja zrelosti, ldimatskih uvjeta itd. Radi dobijanja opće slike tih odnosa iznose se neki vlastiti rezultati ispitivanja:

Mehanički sastav nekih sorta limuna (vlastita ispitivanja u XI mjesecu, podloga gorka naranča)

Kora (perikarp) sastoji se iz dva vidljivo različito obojena dijela. Vanjski dio kore, koji je obojen, naziva se flavedo, a unutrašnji koji je neobojen naziva se albedo. U flavedu se nalaze uljne žljezde raznog oblika koje u sebi nose eterična ulja, koja pored ostalog štite plod od velikih sunčanih pregrijavanja. Pored uljnih žljezda u ovom dijelu kore nalaze se kristali kalcijum-oksalata i hesperidina, pigmenti, encimi, kiseline, ugljikohidrati, mineralne materije, vitamini i dr. Debljina kore varira od 3 do 10 mm, zavisno od sorte, podloge, uzgojnih mjera, vremena berbe i zrelosti. Njena boja je najbolji znak stupnja zrelosti ploda. Dosta se teško odvaja od mesa. Čuvanjem i uskladištenjem plodova debljina kore se usljed isparavanja i disanja postepeno smanjuje. Ponekad kora ploda limuna sadrži ostatke otrova kojima se prskalo protiv bolesti i štetnika ili kojima je plod tretiran prije uskladištenja, pa takva kora nije za upotrebu u svježem stanju. Inače, kora je dosta gorka, zbog prisustva glukozida, pa se bez šećera ne jede svježa. Postoje neke sorte i odlike limuna čija je kora manje gorka, te se može jesti u svježem stanju bez šećera.

Meso ploda — jestivi dio sastoji se od 9 do 11 segmenata, koji u sebi sadrže sok i eventualno sjemenke. Sok je skladna mješavina organskih spojeva: kiselina, vitamina, ugljikohidrata, šećera, bjelančevina, encima i mineralnih materija. On je zapravo proizvod koji se najviše koristi i od čije sadržine zavisi vrijednost plodova. Specifična težina svježeg soka limuna kreće se, zavisno od sorte, od 1,0392 do 1,0318 (Bartholomevv, 1951).

Sve sorte i odlike limuna ne sadrže u svome plodu sjemenke. Ukoliko plod ima sjemenke, njihov broj se kreće od 1 do 20, zavisno od sorte i vremena cvjetanja limuna. Općenito se više cijene sorte i odlike koje nemaju sjemenke. Međutim, jedna ista sorta može imati na istom stablu plodove bez sjemenlti ili s više ili manje njih. Na zametanje sjemenki utječe više faktora, a prvenstveno temperatura. Zbog gorkog i neukusnog sadržaja sjemenke se ne koriste u domaćinstvu, već samo u industriji. One sadrže 39—44% masnoća, 43% ugljikohidrata, 15% bjelančevina i 4% mineralnih materija u odnosu na suhu tvar (Bartholomevv, 1951). Od masnih kiselina u sjemenci najviše ima linolne (38,5%), palmitinske (27,3%), oleinske (11,6%), linoleinske (10,3%) i stearinske (5,7%) (Kefford, 1970).

Voda čini 80—91 % težine cijelog ploda. U kori ima obično 76—82% vode. Ona se u plodu stalno povećava od njegovog zametka do zrenja. U prvim fazama razvoja ploda (od 2,35 do 3,45 cm promjera) količina vode jako brzo raste. Za prva tri mjeseca porasta volumen ploda se povećava za 293%, a količina vode za 355,6%. U sljedećim mjesecima porasta ploda do berbe volumen ploda se povećava za 272% a količina vode samo za 85,2 % (Bartholomevv, 1951). Ovi podaci najbolje ukazuju na važnost vode u tlu radi razvoja ploda, a naročito u prvim fazama porasta i razvoja ploda. Nedostatak vode u tlu štetno se odražava na porast ploda, usljed čega on kržljavi ili otpada, pogotovo u prvim mjesecima porasta (junsko opadanje plodova).

Stupanj kiselosti koji se izražava oznakom i vrijednošću pH, za razliku od količina vode u plodu, opada sa porastom ploda. Najbrže i najjače pH opada u prvim fazama porasta ploda. Mladi plodovi obično imaju oko 5 pH, a dozreli oko 2—2,40 pH u svome soku. Kora zrelih plodova ima pH koji se kreće od 5 do 7. Stupanj kiselosti je važan indikator zrelosti ploda i njegova stanja. Sa stupnjem kiselosti usko je povezan i sadržaj organskih kiselina u plodu.

U plodu limuna se nalaze limunska, jabučna i oksalna kiselina. U kori ploda prevladava oksalna kiselina, a zatim jabučna i limunska. U soku ima najviše limunske kiseline. Sa porastom ploda količina ukupnih kiselina u soku postepeno raste. Ta količina zavisi od sorte, podloge, stupnja zrelosti, ishrane stabla, načina i trajanja čuvanja. U istom stadiju zrelosti plodovi limuna sa stabala koja su na podlozi gorke naranče imali su sljedeće količine limunske kiseline: lisbon 6,3%, eureka 5,8%, majer 4,9%, mjesečar 5,2% a dubrovački 5,9%. Kako različite podloge utječu na sadržaj kiselina vidi se iz rezultata Bartholomewa (1951):

Za razliku od kiselina, ukupna količina šećera opada sa porastom ploda. Obično se količina šećera u soku kreće od 1 do 3%. Jedino sorta majer ima u nekim slučajevima veći sadržaj šećera. Inače, u istim uvjetima porasta sorta eureka obično ima oko 2,5% šećera, lisbon 1—2%, majer 2—3%, mjesečar i dubrovački oko 1,5%. Kao što se vidi, količina šećera zavisi od sorte, ali i od agrotehnike i načina čuvanja ploda. Šećer u soku ploda sastoji se od fruktoze (0,92%), glukoze (0,52%) i saharoze (oko 0,18%).

Kiseline i šećeri glavne su dvije sastojine od ukupno topljivih materija u soku plodova limuna i ostalih agruma. Dok u soku zrelog ploda naranče prevladava sadržaj šećera nad sadržajem kiselina, dotle u soku limuna prevladava kiselina nad šećerom. Sadržaj ukupno topljivih materija u soku ploda limuna porastom ploda ostaje skoro na istom nivou i iznosi 7—11%. Njihova količina umnogome zavisi od sorte, podloge, vremena berbe, načina i trajanja čuvanja. Prema podacima Bartholomewa (1951) količina ukupno topljivih materija u soku limuna, zavisno od vrste podloge, kretala se ovako:

Osim šećera i kiselina u sastav ukupno topljivih materija soka limuna ulaze vitamini, pigmenti, pektin, dušične (azotne) materije i neke anorganske soli. Svi oni zajedno obično čine 1,3—1,5% ukupno topljivih materija svježeg soka. I ovi dijelovi, kao i ostali, ostaju u toku porasta skoro u istim količinama.

U 100 ml soka limuna sorte eureka prema Keffordu (1970) nalaze se sljedeće vrste i količine aminokiselina: alanin 9 mg, Y-amino maslačna kiselina 7 mg, arginin 3 mg, asparagin 16 mg, asparaginska kiselina 36 mg, giutaminska kiselina 19 mg, glicin 1 mg, lizin 1 mg, fenil-alanin + tirozin 2 mg, prolin 41 mg, serin 17 mg i valin 1 mg.

Posebnu vrijednost ploda čini veliki broj mineralnih materija koje ulaze u njegov sastav. Sorta, podloga, vrsta i način ishrane, te stupanj zrelosti, uveliko utječu na mineralni sastav cijelog ploda ili pojedinih dijelova.

Mineralni sastav ploda limuna (prema Webberu, 1948. i Keffordu, 1970)

Osim pomenutih elemenata u plodu limuna se mogu naći u tragovima i elementi: Ba, Bi, Pb, Ag i Sn.

Cijeli plod sadrži oko 0,54% pepela od svježe težine ploda, kora 3,00—4,94% a sok 0,42—0,33%.

— mg na 1 kg svježe kore.
— mg na 1 kg suhe materije.
— ppm na suhu tvar.

Plodovi limuna, lišće, cvijet i kora stabla sadrže veđe ili manje količine eteričnog ulja, koje se iz ovih dijelova dobiva raznim načinima. Eterična ulja limuna i uopće agruma visoko se cijene i dobro plaćaju zbog velike i vrijedne primjene u farmakologiji, terapiji i kozmetici. U kori ploda (flavedo) nalazi se 0,3—0,5% eteričnog ulja, zavisno od sorte, mjesta uzgoja, stupnja zrelosti i načina dobijanja ulja. Nakon deterpenizacije italijanska eterična ulja iz limuna sadrže 40—52% citrala, 16—22% estera (izraženih kao linalil-acetat) i 20—24% sesqvi terpena (Benigni, 1964) i bolja su po kvalitetu od drugih ulja u svijetu. U 1967. godini u svijetu je proizvedeno 1.500 tona eteričnog ulja iz ploda limuna, a SAD i Italija proizvode preko 90% (Praloran, 1971).

Flavonoidi limuna najviše su zastupljeni u kori ploda, a vrlo malo u soku (citronin, hesperidin, enocitrin, neohesperidin, diosmin, limocitrin, eriodiktiol). U kori ploda nalaze se još pektin (oko 10%), smole, encimi (katalaza, oksidaza, dekarboksilaza) i dr.

Najinteresantniji i najcjenjeniji sastojci ploda limuna po raznolikosti i količinama su vitamini. Prema Keffordu (1970) plodovi sorte eureka sadržavali su sljedeće vrste i količine vitamina:

Iz iznijetog sadržaja ploda limuna i njegovih dijelova vidljiv je zaista veliki značaj limuna u ishrani čovjeka. Može se slobodno reći da nema nijednog djelića ploda limuna koji nije upotrebljiv i koristan za čovjeka i njegovo zdravlje. Rijetki su plodovi koje krase tolike osobine, pa nije čudno što je limun mnogima lijep i drag.