U upotrebi se mogu naći raličite vrste i tipovi plastenika, od “kupovnih” do onih koji vredni domaćini sami prave. U daljem tekstu saznajte koji se tipovi plastenika koriste i koje su njihove prednosti i mane.
Osnovna podela plastenika obavlja se prema gabaritima na: niske, poluvisoke i visoke.
Niski plastenici su tunelskog oblika, širine do jedan metar i visine obično 60-80 cm. Najpovoljnija dužina iznosi od 10 do 12 metara. Ovaj tip plastenika proizvođači uglavnom prave samostalno tako da lukove postavljaju od žice 6-10 mm, plastičnih cevi ili od drveta.
Ovo je najnepogodniji tip plastenika zbog toga što mu je zapremina mala pa je kolebanje temperatura veliko. Folija se sa bočne strane zatrpa zemljom tako da samo sa čeone strane ostaje prostor za ventilaciju, što je nedovoljno, posebno kada biljke porastu.
Ovaj tip plastenika najčešće se koristi u proizvodnji krastavaca, lubenice, kupusa i dinje. Koristi se sve do prestanka opasnosti od mraza, potom se folija i lukovi uklanjaju, a biljke nastavljaju rast na otvorenom polju.
Poluvisoki tip plastenika je nešto zastupljeniji u proizvodnji. Objekti su visine do dva metra, širine 4-5 metara. Dužina varira od 20 do 30 metara.
Lukovi plastenika se prave od metalnih ili plastičnih cevi koje se postavljaju na rastojanju od 1,2 do 1,5 metara i učvrste cevima po dužini, na tri mesta kako bi se dobila stabilnost objekta. Folija se uklapa sa bočnih strana i zagrne zemljom. Na čeonim stranama se prave vrata koja služe kao ulaz i kao ventilacija.
Nedostatak ovakvih plastenika je što nemaju bočnih ventilacija, tako da su obično temperature u sredini objekta previsoke.
Dimenzije visokih plastenika variraju, obično su visine od 3,5 do 5 metra, širine do 10 metara i dužine ne veće od 50 metara.
Visoki plastenici imaju pored čeonih vrata i bočnu ventilaciju sa obe strane, čitavom dužinom na visini od 1 do 1,5 metar. Visine ovakve ventilacije omogućuju pravovremeno i kvalitetno prozračivanje objekta kako bi došlo do izmene vazduha i smanjenja temperature u objektu.
Ovi tipovi plastenika obično su metalne konstrukcije. Ako su ovi objekti opremljeni sistemom za zagrevanje, proizvodnja u njima se bitno ne razlikuje od proizvodnje u staklenicima.
Autor: Regionalna savetodavna služba Bratunac