Kao i u drugim oblastima poljoprivrede, i u vinogradarstvu i vinarstvu teži se ekološkoj proizvodnji grožđa i vina. Stručnjaci Instituta za vinogradarstvo u Sremskim Karlovcima stvorili su sorte koje ne zahtevaju hemijsku zaštitu, a za njih je zainteresovanije strano od domaćeg tržišta.

Prema definiciji Organizacije Ujedinjenih nacija za hranu i poljoprivredu, ekološka poljoprivreda, pa onda i ekološko vinogradarstvo, sistem je upravljanja proizvodnjom grožđa i vina, koji unapređuje i povećava biodiverzitet, zatim biološke cikluse, kao i aktivnost zemljišta. Ono zabranjuje upotrebu sintetičkih đubriva, pesticida i herbicida. Pioniri ekološkog vinogradarstva kod nas su bili „Navip“, pogon „Fruškogorac“ u Petrovaradinu i „Kosovovino“.

Sorte vinove loze za bela vina Morava i Panonija stvorene su na Institutu za vinogradarstvo u Sremskim Karlovcima. Njihov tvorac, profesor Petar Cindrić kaže da ne zahtevaju hemijsku zaštitu protiv bolesti.

“Mi u Sremskim Karlovcima Panoniju i Moravu gajimo 15 godina bez hemijske zaštite protiv plamenjače, pepelnice i truleži. Drugim rečima, te sorte za razliku od drugih, neotpornih, ne moramo godišnje prskati pesticidima i do 10 puta. Dobitak je finansijski, ali i ekološki, jer tako imamo zdravije grožđe i vino”. Prema Cindrićevim rečima – naše sorte za eko vina ne zaostaju za svetski priznatim sortama.

“Mislim da su po kvalitetu nadmašile naše stare, autohtone sorte kao i italijanski rizling. Približavaju se svetskim sortama. Recimo, vino panonije slično je rajnskom rizlingu, a ima godina kada neodoljivo podseća na šardone. I druga sorta, morava, na kiselim zemljištima u centralnoj Srbiji, intenzivnim mirisom i drugim osobinama, staje uz rame sovinjonu, od vinogradara prozvanim “Kralj vina i vino kraljeva”, – ističe Cindrić.

Pa, gde je onda problem, zašto se te sorte ne šire u novim proizvodnim zasadima? Cindrić kaže da je izostala pomoć resornog ministarstva.

“Nismo imali podršku Ministarstva za poljoprivredu da formiramo matične zasade, tako da tu mnogo kasnimo. U Sremskim Karlovcima imamo samo 300 čokota od jedne i druge sorte. To je veoma mala količina, a potražnja je velika, i to ne samo na domaćem tržištu nego i u inostranstvu. Pretpostavljam da će se pre raširiti izvan naše zemlje nego kod nas.”, zaključuje Cindrić.

Po sadašnjem stanju, korist od višedecenijskog rada profesora Cindrića i saradnika imaće vinogradari, vinari, pa na kraju potrošači u Evropskoj uniji. Da bi ekološka proizvodnja grožđa i vina u našoj zemlji postigla zadovoljavajući nivo, značajnije učešće u celom poslu mora imati Ministarstvo za poljoprivredu, ali i vinogradari i vinari, jer evropski standardi, u toj oblasti, ne dozvoljavaju improvizacije.

Autor: Đorđe Simović, Izvor: Poljoprivreda.info

Napravi novu temu u “Aktuelnosti”

Napišite komentar



<a href="" title="" rel="" target=""> <blockquote cite=""> <code> <pre> <em> <strong> <del datetime=""> <ul> <ol start=""> <li> <img src="" border="" alt="" height="" width="">