Sektor primarne poljoprivredne proizvodnje zapošljava oko dva odsto radne snage i doprinosi sa preko četiri odsto BDP EU. S druge strane, učešće primarne poljoprivrede u BDP Srbije u prvoj deceniji 21. veka bilo je u rasponu od 24,6 do 9,7 odsto. Srbiji je neophodna detaljna strategija razvoja poljoprivrede u narednom periodu, kako bi što spremnije dočekala konkurenciju prilikom učlanjenja u Evropsku uniju, a oni upućeniji bi rekli – kako bi se postojeća nekonkurentnost smanjila koliko je to moguće.

Iako zvanično u Srbiji strategija razvoja poljoprivrede postoji, ona datira iz 2005. godine i zasnovana je na postulatima predtranzicione privrede. U međuvremenu je protutnjala i svetska ekonomska kriza, dok srpska finansijska još traje. Smanjen je broj stanovnika – potrošača, dodatno je opala kupovna moć u zemlji, a zbog drastičnog pada stočarske proizvodnje, postajemo zavisni od mesa iz uvoza. Raste izvoz sirovina, ali i uvoz prerađevina. Uz sve ovo, 1. septembra je na snagu stupio Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sa EU koji, kroz liberalizaciju tržišta, domaće poljoprivrednike izlaže još većoj konkurenciji. A, domaći poljoprivrednici su sve stariji i sve ih je manje.

Iz ovoga proizlazi da nije glavno pitanje može li Srbija da bude žitnica Evrope, kao što to najavljuju ovdašnji zvaničnici, već može li Srbija da prehrani samu sebe?

Za razliku od domaćeg poljoprivrednika, čije gazdinstvo u Srbiji u proseku koristi 4,5 hektara, evropski ‘kolega’ obrađuje 17,9 hektara.

Evropska unija predstavlja tržište sa oko 500 miliona potrošača koji su spremni da potroše gotovo četvrtinu svojih zarada na hranu. Prehrambena industrija učestvuje sa tri do pet odsto u BDP i zapošljava više od tri odsto radne snage EU. Sektor primarne poljoprivredne proizvodnje zapošljava oko dva odsto radne snage, doprinosi sa preko četiri odsto BDP EU. Svi prikazani segmenti prehrambenog sistema EU upošljavaju oko 20 odsto radne snage i proizvode više od deset odsto BDP, ističe se u analizi Privredne komore Srbije.

Broj farmera u EU, prema analizi PKS, iznosi oko 26,7 miliona, što predstavlja trećinu njihovog ukupnog broja iz perioda kada su definisani osnovni ciljevi agrarne politike pre više od pet decenija u Rimu. Ova tendencija smanjenja biće nastavljena zbog dejstva tehnoloških, demografskih promena, ali i rasta dohotka.

S druge strane, učešće primarne poljoprivrede u BDP Srbije u prvoj deceniji 21. veka bilo je u rasponu od 9,7 do 24,6 odsto. Prosečna godišnja stopa rasta neto poljoprivredne proizvodnje u Srbiji u protekloj deceniji iznosila je 1,3 odsto, a bruto vrednosti, prema podacima PKS, 1,9 odsto. U Srbiji dominira biljna proizvodnja, dok je glavna odlika razvijenih privreda dominacija stočarske proizvodnje.

Prema rečima Đorđa Bugarina, sekretara Udruženja poljoprivrede Privredne komore Vojvodine, merilo razvijenosti nečije poljoprivrede dobija se upravo ‘sabiranjem’ stočarstva i ratarstva i ‘prevođenjem’ na hektar.

„Naše stočarstvo je na nivou 25 odsto učešća u ukupnoj vrednosti poljoprivredne proizvodnje, što je katastrofalno. Većina zemalja Evropske unije ima udeo stočarske proizvodnje u ukupnoj poljoprivrednoj proizvodnji iznad 50 odsto. To govori o tome da je njihova proizvodnja intenzivnija i mnogo bolje organizovana nego naša“, kaže Bugarin.

On tvrdi da Srbija ipak može da bude značajan akter na evropskom tržištu, pogotovo kada je reč o žitaricama i uljaricama.

„Naša proizvodnja pšenice, iznad pet tona po hektaru, u ovoj godini je ostvarena pre svega zahvaljujući klimatskim uslovima, a manje zahvaljujući delovanju čoveka. Ona ipak može da se održi na postojećem nivou. Za cilj treba da postavimo godišnju proizvodnju pšenice na nivou ne manjem od pet tona po hektaru, a kukuruza ne manje od sedam, osam tona po hektaru. To je moguće postići uz povećana ulaganja i veću pažnju posvećenu proizvodnji“, ističe Bugarin.

Nažalost, u Srbiji se ostvaruju proseci koji su najčešće kod pšenice od tri do 3,5 tone. Kod kukuruza smo zadovoljni kad ostvarimo prinose od 4,5 do pet tona po hektaru, a realno se ti prinosi mogu podići na najmanje sedam tona.

„Za naše potrebe godišnje treba između 1,2 i 1,3 miliona tona pšenice i oko četiri miliona tona kukuruza. Umesto što smo se pre dve godine dičili izvozom od dva miliona tona kukuruza, komotno možemo da godišnje izvozimo između četiri i pet miliona tona. Bilo bi mnogo bolje kada bi uspeli da te proizvode obradimo ili doradimo bar u prvoj fazi prerade. Još bolje bi bilo kada bi kukuruz upotrebili u ishrani stoke, jer, inače nikada nećemo stići na tržište sa nekim finalnijim proizvodima, i uvek ćemo se zasnivati na proizvodnji sirovina i bićemo ponosni izvozom kukuruza, umesto da smo ispunili kvotu od 8.750 tona izvezene junetine na prostoru EU“, objašnjava Bugarin.

Iako izvoz poljoprivrednih proizvoda čini značajan deo ukupnog srpskog izvoza, suficit koji ostvarujemo u spoljnotrgovinskoj razmeni u ovoj oblasti sa svetom ove godine beleži pad. Suficit je za prvih šest meseci ove godine iznosio 274,9 miliona dolara, što je za 56,9 odsto manje nego u isto vreme lane. Izvoz je nešto veći od milijardu dolara, što je pad za 18,8 odsto, a vrednost uvoza je 808,2 miliona dolara, što je rast za 16,1 odsto, kažu u PKS.

Srbija je u prvom polugodištu najviše izvezla malina, u vrednosti od 83,3 miliona dolara, potom šećera, pšenice, pa piva i kukuruza. A, najviše smo uvezli sirove kafe za 42,7 miliona dolara, potom banana, pa pomorandži… Inače, više od polovine ukupnog izvoza Srbije u oblasti poljoprivrede i ribarstva ostvaruje se sa zemljama članicama EU.

Postavlja se pitanje šta srpski poljoprivrednici dobijaju, a šta gube ulaskom države u članstvo Evropske unije.

„Najveća korist koju proizvođači dobijaju članstvom u EU je stabilnost podrške i veća stabilnost tržišta u odnosu na postojeće stanje u Srbiji. Jedna od osnovnih karakteristika zajedničke poljoprivredne politike EU je finansiranje u sedmogodišnjem periodu, sa tačno utvrđenim iznosima subvencija mogućim korisnicima i namenama na godišnjem nivou. Na ovaj način, svaki poljoprivrednik je siguran sa kolikom pomoći godišnje može da računa i na osnovu toga može slobodno da planira kako će uložiti svoja sredstva. Nivo cena ne može da se garantuje, ali se razvijenim i uhodanim instrumentima cenovne politike obezbeđuje manja promena cena i onemogućavaju njihova visoka variranja, što na domaćem tržištu trenutno nije slučaj“, navode analitičari PKS.

S druge strane, pak, otvaranjem tržišta i snižavanjem carinskih stopa za uvozne proizvode, srpskim poljoprivrednicima sledi žestoka konkurentska borba i na domaćem i na inostranom tržištu. U isto vreme moraće da se pridržavaju svih važećih propisa u oblasti bezbednosti hrane, sistema kvaliteta i očuvanja i primene dobre poljoprivredne prakse.
Pretpristupni fondovi EU

Na putu ka EU, Srbiji su dostupna sredstva iz pretpristupnih fondova za ruralni razvoj, koja, po tvrdnji Aleksandra Senića, predsednika odbora za poljoprivredu Skupštine Srbije, nismo dobili jer nemamo projekte.

„Ministarstvo poljoprivrede je još 2011. godine projektovalo da u trenutku sticanja statusa kandidata za članstvo u EU možemo da povlačimo godišnje između 53 i 64 miliona evra. Taj iznos se svakako povećava tim što je Hrvatska prestala da bude korisnik pretpristupnih fondova EU, i verovatno će Srbija, ukoliko bude imala adekvatne projekte i bude uspostavila sistem za agrarna plaćanja, kontrolu plaćanja i kontrolu utroška sredstava, iz IPA fondova EU moći i da povuče i veća sredstva od tog iznosa na godišnjem nivou. U aprilu ove godine smo na odboru za poljoprivredu čuli od predstavnika ministarstva da Srbija ove godine nije imala projekte i da je aplicirala za sredstva u iznosu od svega deset miliona evra. Međutim, u julu smo dobili odgovor Evropske komisije da Srbija zbog neuspostavljanja sistema za agrarna plaćanja i nespremnosti administracije da poštuje procedure EU neće dobiti nikakva bespovratna sredstva u 2013.“ , ističe Senić.
Srpksa poljoprivreda u brojkama

4,2 MILIONA HEKTARA obradive površine
3.355.859 HEKTARA korišćenog poljoprivrednog zemljišta
10 MILIONA TONA – prosečna godišnja proizvodnja poljoprivrednih proizvoda
23% UDELA U UKUPNOM IZVOZU SRBIJE imaju poljoprivredno-prehrambeni proizvodi
3,9 MILIJARDI DOLARA – Ukupna bruto vrednost ostvarene poljoprivredne proizvodnje u Srbiji u 2012. godini
4,25% – UČEŠĆE POLjOPRIVREDE U NACIONALNOM BUDžETU SRBIJE (po rebalansu za 2013)
628.555 PORODIČNIH POLjOPRIVREDNIH GAZDINSTAVA
2.567 GAZDINSTAVA PRAVNIH LICA I PREDUZETNIKA

Autor: Aleksandar Senić
Izvor: (BizLife)

Napravi novu temu u “Aktuelnosti”

Napišite komentar



<a href="" title="" rel="" target=""> <blockquote cite=""> <code> <pre> <em> <strong> <del datetime=""> <ul> <ol start=""> <li> <img src="" border="" alt="" height="" width="">