Limun iz Turske, Grčke i Španije izgleda lepo, ali kada se raseče suv je, crn i bez soka. – Nudi nam se voće druge ili treće kategorije, pa čak i ono pred otpisom.
Poslednjih nekoliko nedelja kvalitet limuna u domaćim radnjama je izrazito loš. Iako mu se cena nije značajnije menjala, i dalje se prodaje od oko 200 do 250 dinara po kilogramu, kupci se žale da je praktično neupotrebljiv.
Spolja izgleda sveže i lepo, a kada ga rasečete potpuno je crn. Ili je takav da iz njega ne možete da iscedite sok za jednu čašu limunade. Kora se lomi kao da je truo, a vrlo brzo postane i plesniv.
Stručnjaci upozoravaju da na tržište stiže čak i limun van kategorije i da se kod nas prodaje ovo voće kao prva ili druga kategorija, jer je naoko teško proceniti njegov kvalitet.
Mihajlo Nikolić, profesor Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu, objašnjava da se u inostranstvu prodaje kvalitetan limun čija je cena i pet-šest evra po kilogramu.
Naša kupovna moć je takva da nam se nudi voće druge ili treće kategorije pa čak i ono pred otpisom.
– Zbog slabog prometa u trgovini, kupcima se prodaje svašta. Presečete limun, a on je već pocrneo i oksidisao. Takvo voće je već izgubilo svoja kvalitativna svojstva. Kao i određene sorte krušaka, limun prvo propada iznutra. A trgovci, kao trgovci prodaju ga besomučno sve dok ne istruli spolja i ne smežura se – kaže Mihajlo Nikolić.
On ističe da je ovo što se na tržištu dešava sa limunom primer trgovačke prevare jer ne postoje propisi koji bi omogućili da inspektor dođe u radnju, preseče voće i naloži njegovo povlačenje iz prodaje. Limun je, nažalost, za nas postao luksuz. Ali to, kaže, nije slučaj samo sa ovim voćem.
– Pogledajte pakovane pomorandže, to je treća kategorija. Mi i ne možemo da platimo bolje. Trebalo bi reći da iako je ovakvo voće lošeg kvaliteta, ono nije zdravstveno nebezbedno. Ali smanjene su količine voćnih kiselina i vitamina Ce. Može da se jede, ali potrošač ne dobija ono što misli da je kupio – objašnjava naš sagovornik.
On podseća da kora limuna nije za upotrebu i da bi ovu informaciju trgovci morali da istaknu, ali da to najčešće ne rade. Za potapanje limuna zbog produžavanja svežine koristi se fungicid koji u Srbiji nije na listi dozvoljenih. Zbog toga se kora obavezno baca i ne upotrebljava čak ni za kolače.
Loš kvalitet i visoka cena limuna su generalno posledica smanjenja roda zbog klimatskih promena. U svetu se godišnje proizvede 20 miliona tona ovog voća, a najveći proizvođači su Brazil i Kina. Svetska potrošnja je velika jer se limun koristi za različite namene.
– Do nas zato ne može da dođe nešto što je dobro. Mi dobijamo lošiji iz Turske i Argentine, a te zemlje su na ivici zone gajenja limuna. Berba limuna je završena i sve što je sada na tržištu dolazi iz hladnjača. U njima se čuva i tri-četiri meseca i čeka dobra cena.
I Nacionalnoj organizaciji potrošača Srbije su ovih dana stizale pritužbe na kvalitet ovog voća. Kako kažu, kupci imaju pravo da kao i svaki drugi proizvod koji nije saobrazan vrate trgovcu i traže novac nazad.
– Ovo je očigledna prevara i pitanje je zašto inspekcije ne kontrolišu i voće u radnjama da vide šta se prodaje – kaže Goran Papović, predsednik NOPS-a.