Zbog grada breskve i kajsije su lošijeg kvaliteta, pa mnogi proizvođači to voće neće moći da prodaju Rusima, koji su najveći kupci. Da bismo više zaradili od proizvodnje voća, potrebno je više prerađivačkih kapaciteta.

Kajsije i breskve ove godine su rodile dobro. Problem je, međutim, što je poslednjih meseci bilo dosta grada, pa je voće prilično oštećeno. Pogotovo u smederevskom kraju, gde ga je i najviše. Zbog lošijeg kvaliteta mnogi proizvođači to voće neće moći da prodaju Rusima, koji su najveći kupci. Da bismo više zaradili od proizvodnje voća, potrebno je više prerađivačkih kapaciteta.

Ovogodišnji rod breskve u voćnjaku Živodraga Markovića veći je 50 odsto nego prošle godine, pa bi prinos trebalo da bude dva i po vagona po hektaru. Ipak, Živorad ne očekuje veliku zaradu.

„Ove godine je bolji rod, kvalitetniji, bolji, količinski ga više ima, jedino ove godine je bio led tako da je dosta voćnjaka oštećeno. Cena se kreće između 55-60 kvalitetna, a ovu što je oštetio grad 35-40 dinara“, rekao je poljoprivredni proizvođač Živodrag Marković.

Prve kajsije Dragoslav Kostić prodavao je 150 dinara za kilogram. U međuvremenu, pao je grad.

„Za ovu kajsiju mogu da dobijem možda 40 dinara po kilogramu, zato što neće niko da je kupi. Može da ide samo u preradu ili za rakiju, ovako da je neko uzme sigurno neće, ne može da stoji, ne može da se transportuje“, rekao je poljoprivredni proizvođač Dragoslav Kostić.

Kada je godina dobra, od kajsije i breskve dobra je i zarada. Međutim, zbog nestabilnosti u proizvodnji površine pod ovim voćem, poslednjih godina minimalno se povećavaju.

„Sa dobrim prinosom i kvalitetom zarada po jedinici površine se meri hiljadama evra. Međutim, svaka proizvodnja ima svoj rizik i ima godina kada imamo velike probleme da li sa poznim porolećnim mrazom, sa biljnim bolestima, sa gradom kao što se desio ove godine“, naveo je Boban Marković iz poljoprivredne stručne službe Smederevo.

Rusi traže kvalitetno voće

Gotovo celokupnu proizvodnju kajsije i breskve izvozimo na rusko tržište, ali Rusi traže kvalitet.

„Pošto roba putuje od pet do sedam dana zavisno u koji region se šalje, potrebno je da voće bude obojeno i čvrsto, mi to pokušavamo da im napravimo“, rekao je Dragomir Jovanović, vlasnik otkupno-distributivnog centra.

Najveći problem je što se i dalje oslanjamo na izvoz svežeg i zamrznutog voća.

Vojislav Stanković iz Privredna komora Srbije rekao je da u godini kada smo imali najveći izvoz voća i povrća posebno na tržište EU u strukturi izvoza voća sa preko 70 odsto je bilo sadržano voće u raznim oblicima prerade – džemovi, marmelade, sokovi.

Prema njegovim rečima, nažalost procesom privatizacije ti prerađivački kapaciteti su propali to, kako kaže, ne znači da ih ne treba podizati, osavremeniti sa novim tehničko-tehnološkim sadržajima.

Manji prerađivači kažu da nemaju dovoljno novca da uposle postojeće kapacitete, a o novim investicijama samo maštaju.

„Kažite vi meni koja je to banka koja prati ove i ovakve pogone, gde su subvencije, gde je domaće tržište. Ogromna je cena ulaska na domaće tržište, ako ne možemo da uđemo na domaće tržište, onda se ja pitam kako ćemo na rusko, na nemačko“, rekao je prerađivač voća i povrća Radomir Ivanović,

U Srbiji je pod raznim voćem blizu 240 hiljada hektara, a godišnje se zaradi oko 600 miliona dolara. Kada bi se zasadi osavremenili i više prerađivalo, zarada bi mogla da bude veća pat – šest puta, kažu sturčnjaci.

Izvor: RTS

Napravi novu temu u “Aktuelnosti”

Napišite komentar



<a href="" title="" rel="" target=""> <blockquote cite=""> <code> <pre> <em> <strong> <del datetime=""> <ul> <ol start=""> <li> <img src="" border="" alt="" height="" width="">