Izbegavanje pojave aflatoksina u hrani povezano je sa sprečavanjem pojave truleži klipa kukuruza koju prouzrokuje gljiva Aspergillus flavus i kontaminacije kukuruza aflatoksinom kako tokom vegetacije, tako i tokom skladištenja
Kada je u pitanju prevencija, mere se sprovode pre žetve, odnosno tokom vegetacije, ali i kasnije, tokom skladištenja.Vanredna profesorka fitopatologije na NS Poljoprivrednom fakultetu dr Dragana Budakov napominje da se to postiže suzbijanjem kukuruznog plamenca, štetočine kukuruza koja pravi oštećenja na klipu i time stvara ulazne rane za prodiranje gljive A. flavus.
“Umanjenje stresa kod biljaka kukuruza usled pojave suše se može postići pravilnim izborom hibrida, optimalnim sklopom i drugim agrotehničkim merama koje doprinose očuvanju vlage u zemljištu i sprovode se u okviru koncepta dobre poljoprivredne prakse”, kaže profesorka.
Dodaje da se na Poljoprivrednom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu godinama radi na rešavanju ovog problema i da je u toku ispitivanja efikasnost biološkog fungicida čija će primena omogućiti smanjenje infekcije kukuruza gljivom Aspergillus flavus i smanjenje kontaminacije aflatoksinom. Značaj ove teme prepoznao je Fond za nauku koji je podržao ovo istraživanje kroz Promis projekat BioSolAfla.
“Druga grupa mera odnosi se na sprečavanje pojave i širenja A. flavus tokom perioda skladištenja. Da bi se sprečila kontaminacija aflatoksinima, neophodno je da se kukuruz optimalne vlažnosti čuva u očišćenim skladištima i silosima, higijenski pripremljenim za čuvanje novog prinosa. U slučaju pojave infekcije u polju, kukuruz je moguće ranije ubirati i dosušivati kako bi se smanjila vlažnost u zrnu i prekinuo proces sinteze mikotoksina. Smanjenje kontaminacije mleka može da se postigne putem dodataka u ishrani životinja koji imaju sposobnost adsorpcije toksina poput bentonita, zeolita i drugih”, objašnjava dr Budakov.
Štetan uticaj prekomernog unošenja na zdravlje
Najčešće se spominje prisustvo aflatoksina u mleku, ali je ono utvrđeno i u različitim vrstama hrane biljnog i životinjskog porekla kao što su žitarice i proizvodi na bazi žitarica, orašasti plodovi, uljarice, voće i povrće i njihovi proizvodi, sirevi, meso i proizvodi od mesa, kafa, kakao, pivo, vino..
Dr Sunčica Kocić-Tanackov, vanredna profesorka na Katedri za inženjerstvo konzervisane hrane na NS Tehnološkom fakultetu kaže da aflatoksini u ljudski organizam dospevaju unošenjem kontaminirane hrane biljnog porekla, ili unosom hrane životinjskog porekla, kao što su mleko, meso, jaja, ribe, školjke, rakovi i proizvodi koji se od njih dobijaju, a koje su kontaminirane aflatoksinima preko hrane za ishranu životinja.
“Kada se unesu u organizam u visokim koncentracijama ova toksična jedinjenja mogu da uzrokuju aflatoksikoze, koje se najčešće manifestuju hepatotoksičnošću, odnosno oštećuju ćelije jetre i stimulišu razvoj karcinoma jetre, ali mogu štetno delovati i na bubrege, pluća i slezinu. Zbog dokazane toksičnosti na humane ćelije Internacionalna organizacija za istraživanje karcinoma (International Agency for Research on Cancer, IARC) svrstala je aflatoksine B1, B2, G1, G2 i M1 u 1A grupu kancerogenih jedinjenja”, kaže dr Kocić- Tanackov.
Ona napominje da je, da bi se smanjila koncentracija aflatoksina u hrani najbolje primeniti preventivne mere koje uključuju sprečavanje razvoja aflatoksigenih vrsta plesni na sirovinama i proizvodima, tokom celokupnog procesa proizvodnje hrane, od primarne proizvodnje preko skladištenja, prerade i distribucije.
I dr Budakov ukazuje da je aflatoksin veoma štetan za zdravlje ljudi i životinja i ukazuje da ima imunosupresivno, kancerogeno, mutageno i teratogeno delovanje. Dodaje da se, kada se jednom unese u organizam, ne može metabolisati, kao ni da se iz sirovine ili hrane ne može eliminisati termičkom obradom niti drugom vrstom prerade.