Mikrobni sastav kefirnih zrna

Tomislav Pogačić, Sanja Šinko, Šimun Zamberlin, Dubravka Samaržija

Bakterije i kvasci, a ponekad i filamentozne plijesni u kefirnim zrnima žive u složenom simbiotskom odnosu koji kefirna zrna čini jedinstvenom mikrobnom zajednicom u prirodi. Složenost i kompleksnost njihove fizičke i mikrobne strukture razlogom su što su kefirna zrna još uvijek mikrobiološki nedovoljno i nepotpuno istražena. U istraživanju mikrobnog sastava kefirnih zrna koriste se različiti mikrobiološki i molekularni pristupi. Razvojem metagenomike, bazirane na identifikaciji bez kultivacije, otvaraju se nove mogućnosti identifikacije do sada još neidentificiranih mikrobnih vrsta sadržanih u kefirnom zrnu. Do sada je identificirano preko 50 vrsta mikroorganizama prisutnih u kefirnom zrnu. U radu su prikazane do danas identificirane mikrobne vrste sadržane u kefirnim zrnima različitog podrijetla. Također, radi tehnološkog i mikrobiološkog značenja koja imaju kefirna zrna sama po sebi, u radu su detaljnije prikazani molekularni eksperimentalni pristupi koji se koriste u istraživanju njihove mikrobne bioraznolikosti.

Pregledni rad

Utjecaj mikrobne kulture na koncentraciju ukupnih slobodnih aminokiselina tijekom zrenja Krčkog sira

Biljana Radeljević, Nataša Mikulec, Neven Antunac, Zvonimir Prpić, Mirjana Maletić, Jasmina Havranek

Cilj rada bio je odrediti utjecaj dodatka mikrobne (komercijalne, starter) kulture na koncentraciju ukupnih slobodnih amino skupina (aminokiselina) u sirevima u različitim fazama zrenja. Slobodne amino skupine određivane su reakcijom s ninhidrinom uz kadmij (Cd) u vodenom ekstraktu sira, te su izražene kao koncentracija leucina u suhoj tvari sira. Praćene su promjene koncentracije ukupnih slobodnih aminokiselina tijekom zrenja Krčkog sira (0., 30., 60., 90. i 120. dan). U vodenim ekstraktima sira u svim fazama zrenja detektirano je prisustvo slobodnih NH2 skupina, odnosno amina, aminokiselina i manjih peptida, čija se koncentracija značajno (P<0,01) povećavala tijekom zrenja. U sirevima proizvedenim sa i bez dodatka mikrobne kulture utvrđene su značajne razlike (P<0,01) u koncentraciji ukupnih slobodnih aminokiselina 90. i 120. dana. Kadmij-ninhidrinska metoda se pokazala prikladnom za praćenje tijeka zrenja Krčkog sira, kao i za utvrđivanje razlika u koncentraciji ukupnih slobodnih aminokiselina zrelih sireva ovisno o tehnološkom procesu proizvodnje. Izvorni znanstveni članak

Proizvodnja bioplina na mljekarskim farmama: primjer Hrvatska

Nikola Bilandžija, Neven Voća, Tajana Krička, Vanja Jurišić, Ana Matin

S ciljem utvrđivanja razlika u produkciji i sastavu bioplina kao i kvaliteti fermentiranog ostatka nakon anaerobne fermentacije sirovina s farmi muznih krava u Hrvatskoj, provedena su istraživanja na bioplinskom laboratorijskom postrojenju na Agronomskom fakultetu. Sirovine u ovom istraživanju bile su goveđi gnoj, kukuruzna silaža, sjenaža i mješavina jednakih omjera (1/3) svih sirovina. Svaka istraživana sirovina analizirana je u tri ponavljanja, u jednakom vremenskom razdoblju (35 dana) i temperaturi fermentacije (35 °C), pri mezofilnim uvjetima. Provedenim istraživanjima utvrđeno je da se produkcija bioplina najbolje ostvarivala kod kukuruzne silaže, dok je njegov sastav, s energetsko-ekološkog stajališta, bio prihvatljiv u svim istraživanim uzorcima. Fermentirani ostatci, koji su blago alkalni, sadrže niske udjele suhe tvari od koje je približno 70 % organska tvar. Analizom N:P:K, vrijednostima biogenih elemenata i teških metala može se zaključiti da se fermentirani ostatci svih ulaznih sirovina mogu primijeniti u poljoprivrednoj proizvodnji.

Izvorni znanstveni članak

Otpornost na antimikrobne tvari koagulaza-negativnih stafilokoka i bakterija mliječne kiseline iz industrijskih mliječnih proizvoda

Nevijo Zdolec, Vesna Dobranić, Goran Zdolec, Dražen Đuričić

U ovom radu istražena je osjetljivost koagulaza-negativnih stafilokoka (n=78) i bakterija mliječne kiseline (n=30) na klindamicin, tetraciklin, amikacin, amoksicilin + klavulanska kiselina, enrofloksacin, vankomicin, trimetoprim + sulfametoksazol, tobramicin, kloramfenikol, ciprofloksacin, eritromicin, penicilin i trimetoprim primjenom disk-difuzijskog testa i/ili E-testa. Izolati su izdvojeni iz industrijski proizvedenih mekih i tvrdih sireva, maslaca i salamure. Svi izolati stafilokoka bili su osjetljivi na klindamicin, amikacin, amoksicilin + klavulansku kiselinu, enrofloksacin, vankomicin, kloramfenikol i ciprofloksacin prema CLSI (Clinical and Laboratory Standards Institute) kriterijima. Ukupno 30 izolata (38,46 %) stafilokoka bilo je otporno na eritromicin, 18 na penicilin (23,07 %), 4 na tetraciklin (5,12 %), te po jedan izolat na trimetoprim, tobramicin i trimetoprim + sulfametoksazol (1,28 %). Od ukupno 78 testiranih izolata stafilokoka, njih 35 bilo je rezistentno na najmanje jednu antimikrobnu tvar (44,87 % izolata). Udio rezistentnih izolata u mekim sirevima kretao se od 22 do 70 % testiranih stafilokoka, dok u tvrdom siru i salamuri rezistentnih izolata nije bilo. Na rast bakterija mliječne kiseline nisu utjecali trimetoprim + sulfametoksazol (n=29), vankomicin (n=29), trimetoprim (n=28), amikacin (n=10) i tobramicin (n=10). Dobiveni rezultati ukazuju na to da značajan udio nepatogene mikroflore različitih mliječnih proizvoda s hrvatskog tržišta pokazuje fenotipsku rezistenciju na antimikrobne tvari.

Izvorni znanstveni članak

Detekcija katepsina D u ovčjem mlijeku Western Blot metodom

Iva Dolenčić Špehar, Franjo Martinković, Jasmina Havranek, Albert Marinculić, Milna Tudor Kalit, Samir Kalit

Mlijeko sadrži približno 70 indogenih enzima, no samo je njih 20 detaljnije istraženo. Jedan od manje istraženih je katepsin D, proteolitički enzim smješten unutar lizosoma, koji su sastavni dio somatskih stanica čiji broj ovisi o zdravstvenom stanju životinje. Za razliku od kravljeg mlijeka, u ovčjem mlijeku nije utvrđena prisutnost katepsina D koja može utjecati na proizvodnju mliječnih proizvoda prije svega proizvodnju sira koji se tradicijski proizvode u Hrvatskoj i na Mediteranu. U ovom radu prikazana je prisutnost enzima katepsina D i njegovih formi u ovčjem mlijeku pri čemu je korištena modificirana Western blot metoda. Analizom je utvrđena prisutnost prokatepsina D, zrelog i teškog lanca katepsina D. Pseudokatepsin D i laki lanac katepsina D nisu detektirani.

Prethodno priopćenje

Utjecaji dodatka kulture kvasaca (Saccharomyces cerevisiae) u obroke anatolijskih vodenih bivolica na sastav mlijeka i broj somatskih stanica

T. Degirmencioglu, T. Ozcan, S. Ozbilgin, S. Senturklu

Istraživanje je provedeno kako bi se utvrdio utjecaj dodatka Saccharomyces cerevisiae (SC) na unos suhe tvari obroka, količinu i sastav mlijeka te broj somatskih stanica u mlijeku anatolijskih vodenih bivolica (AWB). Pokusna skupina SC (n = 5 krava/ skupini) dobila je 30,0 g SC po kravi na dan. U usporedbi s kontrolnom skupinom, SC- skupina konzumirala je više ukupne suhe tvari (P<0,05; 14,27 : 13,50 kg/dan), i proizvela veću dnevnu količinu mlijeka (P<0,01; 7,13 : 6,22 kg/dan). Uključivanje konzumnog kvasca u obrok značajno je povećalo unos suhe tvari lucerne tijekom 28-dnevnog razdoblja laktacije (P<0,01; 10,41 : 9,81 kg/dan) u usporedbi s kontrolnom skupinom. Primjena kvasca značajno je smanjila broj somatskih stanica (SCC) u mlijeku (P<0,05; kontrolna 3,33 : pokusna SC 1,08 SCC (log10/mL). Količine masti (58,40 i 59,00 g/kg), bezmasne suhe tvari (120,00 i 122,80 g/kg), proteina (46,40 i 46,26 g/kg) i laktoze (37,72 i 38,90 g/kg) bile su slične za obje skupine. Odgovor AWB na dopunu obroka kvascem bilo je povećanje unosa krme i dnevne proizvodnje mlijeka, ali nije utjecalo na sastav mlijeka. Stoga, proizvođači mlijeka koji drže AWB mogu imati koristi od korištenja kulture kvasaca SC u obrocima tijekom rane laktacije. Prethodno priopćenje