Usporedba linearnog i “piecewise” modela po Weibullu u genetskom vrednovanju bikova za dugovječnost u populaciji simentalske pasmine goveda
Nikola Raguž, Sonja Jovanovac, Gábor Mészáros, Johann Sölkner
Glavni ciljevi ovoga istraživanja bili su genetsko vrednovanje dugovječnosti simentalskih bikova u Hrvatskoj pomoću metode analize preživljavanja i linearnih mješovitih modela te usporedba korištenih metoda. Analizom preživljavanja, temeljenom na piecewise Weibull modelu proporcionalnih rizika korišteni su svi dostupni podaci o trajanju produktivnog vijeka krava, uključujući i krave koje se još uvijek nalaze u proizvodnji i čiji datum izlučenja nije bio poznat u trenutku završetka istraživanja. U slučaju modifikacija linearnih modela, razmatrane su samo izlučene životinje. Uspoređujući primijenjene metode, analiza preživljavanja rezultirala je višim vrijednostima heritabiliteta (0.075) u odnosu na linearni model oca (0.035) kao i na individualni linearni model (0.056). Genetski trend bikova za dugovječnost imao je rastući karakter (linearni modeli), dok je uporabom analize preživljavanja genetski trend bio opadajući. Prosječne pouzdanosti procijenjenih uzgojnih vrijednosti bikova za dugovječnost na temelju linearnih modela bile su niže u odnosu na iste procijenjene piecewise Weibull modelom proporcionalnih rizika. Korelacije ranga između uz¬gojnih vrijednosti bikova procijenjenih različitim metodama kretale su se u rasponu od 0.44 do 0.46.
Sadržaj elemenata u tragovima u siru, vrhnju i maslacu
Nina Bilandžić, Marija Sedak, Maja Đokić, Đurđica Božić, Božica Solomun Kolanović, Ivana Varenina
Elementi u tragovima određeni su u pet vrsta sira, vrhnju i maslacu primjenom induktivno spregnute plazme-optičke emisijske spektrometrije. U uzorcima sira određeni su elementi u tragovima u rasponu (mg/kg): Al 0,01-3,93, Co<0,005, Cr 0,005-1,66, Li 0,008-0,056, Mn 0,068-5,37, Mo 0,003-0,225, Ni 0,01-0,163 i Sr 0,085-3,49. Utvrđene su statistički značajne razlike u koncentracijama Mn, Cr i Al (p<0,01, svi) između mliječnih proizvoda. Nije bilo značajnih razlika u koncentracijama Sr, Mo, Ni i Li među proizvodima. Najviše koncentracije izmjerene su u proizvodima (mg/kg): Mn 4,23 za polutvrdi masni sir, Sr 2,43 za krem sir, Mo 0,18 za vrhnje, Ni 0,14 i Li 0,028 za topljeni sir, Cr 1,13 i Al 3,87 za maslac. Koncentracije elementa u tragovima u sirevima i maslacu varirale su u usporedbi s podacima iz literature. Koncentracije Al, Cr, Mn i Mo u sirevima te Mn i Ni u maslacu bile su u skladu sa sadržajem utvrđenim u drugim zemljama. Ovi rezultati pokazuju razlike u proizvodnim procesima između zemalja. Dnevni unosi (eng. EDIs, estimated daily intakes) izračunati za Cr, Mn, Mo i Ni u sirevima pokazuju mali doprinos (0,59-3,38 %) prema vrijednostima dopuštenih dnevnih izloženosti (eng. PDE, permitted daily exposure) određenih za te elemente. Međutim, visoki doprinos Al (56 i 124 %) prema PTWI vrijednosti (eng. provisional maximum tolerable daily intake) u svježem i topljenom siru može predstavljati rizik za zdravlje potrošača.
Utjecaj trajanja zrenja na količinu pojedinih biogenih amina u sredini i pod korom kravljeg Livanjskog sira
Antonela Marijan, Petar Džaja, Tanja Bogdanović, Ines Škoko, Željko Cvetnić, Vesna Dobranić, Nevijo Zdolec, Edin Šatrović, Krešimir Severin
Određivanje razine biogenih amina u siru, osim što ima značaj za utvrđivanje higijenske ispravnosti sira, može se upotrijebiti kao parametar za procjenu uvjeta proizvodnje i/ili zrenja proizvoda, te posebno u odabiru mljekarskih kultura. U radu se željelo utvrditi utjecaj samog procesa zrenja na količinu biogenih amina u siru. U tu svrhu su obavljene fizikalno-kemijske i mikrobiološke analize, te određivanje sadržaja biogenih amina. Tijekom procesa zrenja Livanjskog sira iz tri različite šarže uzet je po jedan sir i to nultog, 9., 20., 29., 50., 60. i 105. dana. Iz svakog sira uzorkovana su dva uzorka i to iz sredine i pod korom sira. Tijekom 105 dana zrenja Livanjskog sira utvrđena je prisutnosti triptamina, ß-feniletlamina, putrescina, kadaverina, histamina, tiramina, spermina i spermidina. Najveće ukupne vrijednosti pretraživanih biogenih amina utvrđene su 105. dana i to u sredinu 184,13 mg/kg odnosno 76,26 mg/kg u kori sira. Uz naznaku da najveći udio vrijednosti čini histamin s 43,9 % i tiramin s 38,2 % u sredini, odnosno histamin s 31,6 % i tiramin s 31,5 % u kori sira. Vrijednosti putrescina i spermina kretale su se u vrlo malim rasponima i nisu utvrđeni u svim uzorcima. Vrijednosti histamina i tiramina su gotovo tri puta više 105. nego 60. dana. Utvrđeno je da postoji značajna razlika između sredine i kore u vrijednostima biogenih amina. Korelacija između biogenih amina i mikroorganizama nije utvrđena.
Preferencije potrošača i sastav livanjskog sira u odnosu na njegova senzorska svojstva
Anto Matić, Samir Kalit, Krešimir Salajpal, Stanko Ivanković, Zlatan Sarić
Cilj ovog rada bio je istražiti preferencije potrošača livanjskog sira ovisno o vrsti mlijeka (kravlje ili miješano ovčje i kravlje mlijeko) i tipu proizvodnje (obiteljska poljoprivredna gospodarstava ili industrija). Također je istražena povezanost između senzorskih karakteristika i sastava livanjskog sira. Za istraživanje su korišteni livanjski sirevi zrelosti 60 dana, od čega su četiri sira proizvedena na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima, a jedan u industrijskim uvjetima. Tijekom istraživanja provedene su redovite inspekcije (svaka dva tjedna) kako bi se utvrdili uvjeti tijekom zrenja sira (temperatura, relativna vlažnost zraka i ventilacija). U cilju utvrđivanja senzorske ocjene sira u istraživanje je uključeno 160 potrošača i šest stručnjaka. Sir proizveden na gospodarstvu 1 ocijenjen je najboljim (P<0,05) te je dobio najvišu vrijednost za svaku pojedinačnu analiziranu osobinu (P<0,05). Specifičnost proizvodnje livanjskog sira na farmi 1 korištenje je miješanog ovčjeg i kravljeg mlijeka (70:30 %) i dobro kontrolirani uvjeti tijekom zrenja (15-18 °C, relativna vlažnost zraka 80-90 % i redovita ventilacija). Ovčje je mlijeko bilo važan čimbenik za postizanje veće ocjene livanjskog sira. Suprotno od ocjene potrošača, stručni ocjenjivači najboljim su ocijenili industrijski livanjski sir. Utvrđena je signifikantno visoka i negativna korelacija (P<0,05) između suhe tvari sira i ocjene stručnjaka za okus i miris. Štoviše, utvrđena je signifikantna, visoka i negativna korelacija (P<0,05) između suhe tvari sira i svih senzorskih osobina sira dobivenih od potrošača. Suprotno tome, veći udio soli i veća kiselost sira, kao konzervirajući čimbenici, pozitivno su utjecali na senzorske osobine livanjskog sira.
Utjecaj selena u krvnom serumu na zdravstvene karakteristike vimena krava
Ivana Davidov, Marko R. Cincović, Branislava Belić, Anka Popović Vranješ, Radovan Pejanović, Radojica Đoković, Zoran Ristić, Maja Došenović
Cilj rada bio je istražiti utjecaj koncentracije selena u ranoj laktaciji na zdravlje mliječne žlijezde i histološke karakteristike vimena krava. U istraživanje je bilo uključeno 30 visokomliječnih krava holštajn-frizijske pasmine. Analizirana je koncentracija selena u krvnom i mliječnom serumu, kao i prosječan broj somatskih stanica u prvom i šestom mjesecu laktacije. Nakon isključenja krava iz proizvodnje istraživana su histološka svojstva vimena krava (stupanj leukocitne infiltracije i broj granuloma u parenhimu). Prosječna koncentracija selena u krvnom serumu krava iznosila je 0,62±0,11 µmol/L, a u mliječnom 0,12±0,07µmol/L. U ogledu je utvrđeno 19 krava s optimalnom koncentracijom selena u krvi i 11 sa suboptimalnom koncentracijom. Utvrđena je značajna negativna korelacija koncentracije selena u krvi i mlijeku s brojem somatskih stanica u ranoj i srednjoj laktaciji. Nije utvrđena veza između koncentracije selena u krvi s koncentracijom selena u mlijeku i količinom proizvedenog mlijeka. Krave koje su deficitarne u selenu imaju značajno veći broj somatskih stanica u mlijeku u ranoj i srednjoj laktaciji i značajno nižu koncentraciju selena u mlijeku. Kada se nakon histološke analize 120 uzoraka pojedinačnih četvrti vimena grupiraju prema stupnju leukocitne infiltracije, odnosno prema broju granuloma, može se zaključiti da s porastom stupnja leukocitne infiltracije, odnosno broja granuloma u tkivu, raste udio onih četvrti koje potječu od krava deficitarnih u selenu, dok opada udio četvrti koje potječu od krava s normalnom koncentracijom selena u krvi. Selen značajno utječe na zdravlje vimena, a promjene koje izaziva deficit selena nastaju kao posljedica izražene inflamacije i reparacije u tkivu mliječne žlijezde.
Odnos sustava držanja, indeksa potreba životinja i osobina kravljeg mlijeka
Slavča Hristov, Zvonko Zlatanović, Branislav Stanković, Marija Dokmanović, Dušica Ostojić-Andrić, Cvijan Mekić
Istraživanje je provedeno na pet farmi muznih krava simentalske pasmine različitog kapaciteta (far¬me A 47, B 12, C 10, D 14 i E 24 krave; starost krava se kretala od 4 do 5 godina, tjelesne mase od oko 600 kg) s ciljem da se utvrdi odnos sustava držanja, indeksa potreba životinja i osobina mlijeka. Na farmama A i C s otvorenim stajama korišten je slobodan sustav držanja, dok su na ostalim farmama krave držane vezano u zatvorenim stajama. Na dvije farme postojali su ispusti, stalno dostupni kravama na farmi A, a tijekom dana dostupni na farmi D. Dnevna sljedovanja za mliječne krave bila su ista na svih pet farmi i zadovoljavala su potrebe za dnevnu proizvodnju 20 kg mlijeka sa 4 % mliječne masti i 3,5 % mliječnog proteina. Istraživanjima su utvrđene ANI vrijednosti na farmama: A – 35,5, B – 9,5, C – 24,5, D – 26,5 i E – 10,5. Utvrđeno je da je razina dobrobiti na farmama B i E nedovoljna, na farmama C i D vrlo dobra, a na farmi A odlična. Utjecaj sustava držanja na dobrobit krava bio je vrlo značajan (p<0,001), a na količinu pomuzenog mlijeka, količinu mlijeka u standardnoj laktaciji, sadržaj mliječne masti (kg), sadržaj 4 % korigirane mliječne masti i sadržaj proteina (kg) značajan (p<0,01). Utjecaj sustava držanja na sadržaj mliječne masti (%), suhe tvari (%), proteina (%) i laktoze (%) nije bio značajan. Razlike između ANI ocjena, dnevnih količina mlijeka i količina pomuzenog mlijeka u standardnoj laktaciji bile su vrlo značajne (p<0,001), kao i razlike između ANI i količina mliječne masti (kg), proteina (kg) i količine mlijeka korigiranog na 4 % mliječne masti.
Mikrobiološke i kemijske karakteristike tradicionalnog ovčjeg sira iz Mariovske regije
Vesna Levkov, Sonja Srbinovska, Natasha Gjorgovska
Tradicionalni “bijeni” sir proizveden je iz sirovog ovčjeg mlijeka na dvije različite farme locirane u Mariovskoj regiji (južna Makedonija) tijekom ljetnog razdoblja. U svim ispitivanim grupama utvrđena je visoka zastupljenost mikroorganizama u ovčjem mlijeku (aerobne mezofilne bakterije 5,22×106-1,25×107 CFU•mL-1; laktokoki 3,30×106-1,34×107 CFU•mL-1; laktobacili 1,93×106-2,63×106 CFU•mL-1; koliformne bakterije 2,35×105-6,30×105 CFU•mL-1 i kvasci 1,24×104-2,40×104 CFU•mL-1). Mliječno kiselinske bakterije prevladavaju tijekom proizvodnje i zrenja ovčjeg sira. Sve ispitivane grupe mikroorganizama dostigle su maksimalne vrijednosti tijekom suhog zrenja, poslije čega se njihova brojnost tijekom soljenja i zrenja u salamuri postupno smanjivala. Ukupno je izolirano 240 izolata iz svih faza proizvodnje i zrenja bijenog sira. Najzastupljenije vrste su bile Lactococcus lactis ssp. lactis (35 %), Pediococcus sp. (16,7 %), Le¬uconostoc sp. (1 %), Lactobacillus paracasei ssp. paracasei (22,5 %), L. plantarum (15,8 %) i L. brevis (9,17 %). Poslije 45. dana zrenja, koncentracija NaCl iznosila je (6,1±0,8 % i 6,6±0,1 %), sol u vodenoj fazi (15,6±1.4 % i 17,3±0.3 %) u obje varijante sira bila je jako visoka. Glavni faktori koji utječu na zastupljenost mikroorganizama bili su NaCl i sadržaj soli u vodenoj fazi. Visoki koeficijent korelacije (p<0,05) utvrđen je između ova dva faktora i brojnosti ispitivanih grupa mikroorganizama.
Utjecaj količine starter kulture na oblikovanje gela i fizikalno-kemijska svojstva jogurta proizvedenog od zebu mlijeka
Olusola A. Olorunnisomo, Adedoyin Saudat Adewumi
U svrhu određivanja optimalne doze starter kulture za proizvodnju jogurta od zebu mlijeka, svježe mlijeko je inokulirano dodatkom 5, 10, 15, 20, i 25 g/L pripravka liofilizirane starter kulture. Pri tome je praćena neposredna priprema kulture i tvorba gela, a jogurtima proizvedenim inokulacijom mlijeka različitim dozama starter kulture određivani su pH vrijednost, senzorska svojstva i prihvatljivost nakon 2, 4, 6, 8 i 10 sati inkubacije. U proizvedenim uzorcima jogurta uočen je značajan (p<0,05) porast udjela suhe tvari, proteina i ugljikohidrata s povećanjem doze starter kulture. Ukupan udjel suhe tvari kretao se između 14,1 i 15,2 %, proteina između 3,54 i 4,31 %, a ugljikohidrata između 5,46 i 6,17 %. Gel se oblikovao nakon 4 sata inkubacije kod dodatka starter kulture u količini od 25 g/L, odnosno nakon 10 h za količinu starter kulture od 5 g/L. pH vrijednost proizvedenih uzoraka jogurta snižavala se s vremenom i s povećanjem količine dodane starter kulture. Dodatak većih količina starter kulture utjecao je na poboljšanje senzorskih svojstava jogurta, a redoslijed prihvatljivosti bio je 25>20>15>10>5 g/L. Povećanje doze starter kultura također je poboljšalo fizikalno-kemijska svojstva jogurta te rezultiralo skraćivanjem vremena potrebnog za oblikovanje gela.