KOMPOST (lat. compositum sastavljen), mešavina raznih ostataka i otpadaka koji se obično ne upotrebljavaju u gazdinstvu, već razloženi aktivnošću mikroorganizama služe kao organsko humusno đubrivo. Sastavne materije komposta su životinjskog (krv, kosti, iznutrice, pokvareno meso, perje, dlaka, pa i fekalije) i biljnog porekla (korovske biljke, lišće, čime od krompira, neupotrebljiva stočna hrana i silaža, kuhinjski otpaci, ostaci pri preradi grožđa i voća i dr.). Razne mineralne materije (pepeo, čađ, krečni otpaci opravljenih ili porušenih građevina, smetlišta iz dvorišta, mulj iz kanala, ribnjaka i potoka i dr.) mogu takođe da posluže kao materije za kompostiranje. Materije, koje se ne mogu razlagati ili se razlažu vrlo sporo, ne stavljaju se u kompost. Ne kompostiraju se ni korovske biljke sa semenom, kao ni one koje nose kriptogamske bolesti da se ne bi zarazile kulture po upotrebi komposta. U kompost se ne smeju stavljati ni lešine životinja uginulih od zaraznih bolesti.

Raznovrsne materije sakupljene u domaćinstvu i gazdinstvu kao otpaci i ostaci mogu se iskoristiti kao đubrivo, ako im se prethodno izmeni fizički i hemijski sastav. Te promene se postižu njihovim laganim i pravilnim razlaganjem aktivnošću mikroorganizama. Postupak da bi se stvorili povoljni uslovi za ovo razlaganje zove se kompostiranje.

Zbog vrlo promenljive količine pojedinih materija koje ulaze u mešavinu komposta i raznolikosti njihovog sastava, kao i zbog velike razlike u kvalitetu, koje su izazvane nejednakim merama nege pri spravljanju komposta, njegov hemijski sastav je vrlo promenljiv. Prema velikom broju analiza, sadržaj hranljivih elemenata za biljke u kompostu obično se kreće u ovim granicama: organske materije 20—30%, fosforna kiselina 0,4—0,7%, azot 0,3—0,8%, kalijum 0,2—0,5%, kalcijum 5—10%. Prema tome, kompost je potpuno organsko đubrivo sa nešto većim sadržajem fosforne kiseline nego stajsko đubrivo, ali siromašniji od njega u azotu i kalijumu. Ovi biogeni elementi se nalaze u dosta pristupačnom obliku; tako azot, za razliku od stajskog đubriva, dolazi delom u nitratnom obliku.

Sastav komposta može se poboljšati unošenjem pojedinih hranljivih elemenata pomoću đubriva. Azot se unosi stajskim i mineralnim đubrivima. Od svih mineralnih đubriva je najpovoljniji kalcijum-cijanamid, kojim se održava neutralna ili alkalna reakcija, povoljna za mikrobiološku aktivnost. Amonijum-sulfat prouzrokuje kiselu reakciju, nepovoljnu za mikroorganizme koji razlažu organske materije u kompostu. Sadržaj fosforne kiseline povećava se unošenjem većinom sirovih fosfata, koji se u toku pripremanja komposta prevode u lakše rastvorljiva jedinjenja fosforne kiseline. Takođe može da se upotrebi i superfosfat.