• Autor
    Članci
  • Član 7.218

    Već drugi put se pojavljuje ovaj tekst o sivoj ekonomiji u proizvodnji i prometu rakije. Nisam siguran, dali je ovo pravo mesto za ovakve tekstove, pa i komentare na iste, ali ga ja ipak pišem, više, kao glas savesti inženjera i građanina u svom zrelom profesionalnom i životnom dobu. A i zato, što mi smeta apatija i ćutanje pametnih ljudi (valjda ih još ostalo štogod u ovoj istrošenoj zemlji). Ne bi trebalo da ovaj portal bude slika našeg današnjeg društva, države i glasnogovoreće politike, već naprotiv, izdvojen svet inženjerske, stručne komunikacije, koja, naravno obuhvata i teme zakonodavstva i primene zakona. Umoran sam već da na ovom portalu čitam samo-reklame sveznajućih savetnika poput g. Jovića i bezbroj priglupih pitanja očigledno neobrazovanih ljudi, koji se na svaki mogući način žele uključiti u proizvodnju hrane kao biznis, hvatajući se za slamku za preživljavanje. I u svemu tome, nažalost, imaju ponekad podršku naših profesora univerziteta, samozvanih eksperata u određenim oblastima, a bogami i podršku ovog portala, koji mu daje prostor za eksponiranje.

    Krajnje je vreme, da stavimo stvari na svoja mesta. Biću hrabar da napišem nekoliko premisa, iniciran ovim tekstom, a trudiću se i dokazati svaku:

    1. Siva ekonomija je glavna ekonomija u sadašnjoj Srbiji

    2. Zakoni se flagrantno krše i od strane pretstavnika vlasti

    3. Zakoni su neadekvatni, neprimenjivi za sadašnju privredu

    4. Ova država štiti i nagrađuje one koji su izvan zakona a kažnjava one, koji poštuju Zakon, ali se ne mogu uklopiti u krute okvire, i konačno

    5. I ovaj portal pomaže sivu ekonomiju!

    Pod 1. – Samo slepci, i oni, koji to ne žele da znaju, ne vide da su u velikoj većini u prometu lažne vrednosti. Pogledajte zelene pijace. Pogledajte buvljake. Pogledajte šta jedete, gde ste to kupili, i ko to proizvodi. Šta pijete, odakle to potiče? Meni niko nemože da dokaže, da je u našim uslovima privređivanja, poštujući sve zakone moguće prodavati vino za 180 dinara po buteljci zajedno sa PDV-om, a da to bude profitabilno! Tvrdim, da i najpošteniji imaju zaprljane ruke šta u nabavci sirovina i primeni tehnologija, šta u prometu ispod tezge!

    Pod 2. – U udarnim vestima gledamo: na manifestacijama čvarkijada, kobasicijada, pihtijada, itd.-jada, ministri se slikaju u društvu nelegalnih proizvođača hrane, bodreći ih za trud i istrajnost. A gde je tu HACCP? A Zakon o bezbednosti hrane? U župskom Aleksandrovcu ulica vina, prodavci/proizvođači svi nelegalni od reda, njih stotinu i više. Svojim očima sam video kako kombijem dolaze iz daleka po količine, zbog kojih prodavac šalje sina kući po još – više hiljada litara! Kada inspektoru predočite podatke o bezbrižnoj egzistenciji ilegalne proizvodnje i prometu ilegalnog vina na datoj adresi i navedenom imenu prekršioca zakona, odgovor je: „za njih nemam nalog“, ili „mi kontrolišemo samo registrovane“.

    Pod 3.- Zakoni su toliko dobri, koliko se mogu primeniti. Zamislite samo jedan dan da ova država bude PRAVNA DRŽAVA. Kada se nemilosrdno sve gleda kroz rešetku propisa, i šta prođe, prođe. Taj dan bi zatvori bili prepunjeni, većina od građana bi ostali gladni i žedni, sva ova predimenzionisana državna administracija bi bila nedovoljna za silnu papirologiju procesiranja tužbi, i konačno, taj dan bi verovatno zaustavio život, kao da je vreme stalo. Nebuloze u zakonu o bezbednosti hrane (koje su svakako opravdane u velikoj svetskoj industriji hrane, gde je u složenim procesima zastupljeno više hiljada subjekata), u našim malim i srednjim pogonima su neprimenjive, opterećujuće i kontraproduktivne. Da, mislim upravo na famozni HACCP. Magarcu sedlo. Ili kravama pantalone. Loše formulacije u odredbama su u mom slučaju prošle godine prouzrokovale nepotrebnu tenziju, i bezmalo konflikt i direktnu štetu zbog kontrole finansijske poreske policije, tražeći da prikažem uplate akcize na vino. Uspeli su da pokolebaju i moje knjigovođe i direktora poreske uprave u mom gradu, no na kraju me spasla upornost i jedan već odigran slučaj iz Šumadije, gde je to njih koštalo takse za mišljenje ministarstva! Na vino daklem nema akcize. Zakon o vinu vidi nas kao velike učesnike dalekih tržišta, gde sa geografskim poreklom branimo identitet. A naš identitet je upravo zbog toga lažan: Recimo, vama je zabranjeno da navedete na boci da je vaše vino Šiler (samo jedan od osnovnih karakteristika vina: belo ili crveno ili roze ili šiler), ako nemate geografsko poreklo. A geografsko poreklo nikad nećete dobiti po sadašnjem zakonu, ako ste upali u rejon gde nemate barem 3 vinarije. Tako, bez g.p. ne smete napisati na etiketi da je vino barrique, kasna berba, i sl. pa će kupci biti prevareni, kupuju mačku u džaku. Iako proizvodite vino isključivo iz vašeg vinograda, to ne smete navesti. Zakon dozvoljava registrovanje samostalnih preduzetničkih radnji bez stalno zaposlenih, isti oblik privrednog lica je dovoljan i u Zakonu o vinu. Zakon o bezbednosti hrane međutim traži stalno zaposlenog za HACCP. Itd. itd… Sve u svemu, ne treba tu mnogo filosofije, ovi problemi u susednim zemljama su davno rešeni. Trebamo samo pametne i stručne ljude u državnom vrhu, gde smo baš sad malo deficitarni, jelte..

    Pod 4.- Kad država dozvoli da ostane na 15 inspektora koji kontrolišu  500 rakijaša i 346 vinara, jasno je, da će ilegalna proizvodnja još više ojačati, jer su oni nedodirljivi, oni ne postoje za državu, iako čine preko 90% ukupnog prometa vina i rakije. Ali, kad pošten mali proizvođač, koji od početka radi u okvirima mogućeg, i na to ima saglasnost od inspekcije (tehnički uslovi za obavljanje delatnosti) dobije direktivu iz Beograda da se kontroliše po upravo tim nerealnim uslovima, platiće kaznu, dok mu se komšije (sa ceduljama u prozoru sa ulice: „prodajem rakiju i vino“) smeju u lice – šta ti je to trebalo? U mom kraju postoje oznake puta vina na tri mesta: ispred moje vinarije i ispred još dve, koje nisu registrovane. Table je država postavila.

    Pod 5. – žao mi je, što moram ovo napisati, ali inženjerska struka, vera u ponovnu izgradnju sistema vrednosti, vera u značaj akademskog zvanja, akademskih institucija, nauku i razvoj mi to nalaže: Kič postoji u svim sferama čovekove delatnosti, pa i u inženjerstvu, i u nauci. Kič se hrani priglupom masom ljudi, koji nikad neće postati obrazovani, nemaju naviku učenja, a dobijaju jeftino zadovoljstvo iz lažnih vrednosti. Ovaj portal, tj. njegov forum je odavno napušten od strane onih, koji ga zaslužuju i čija reč je važna u struci. Pišu je lažnjaci, megatrendovci, silom postali inženjeri, frustrirani diplomaši, koji ne shvataju da im je diploma poklonjena, samozvani  konsalting  eksperti, kič iliti alternativci, nalazeći ovde duševnu hranu, a oni koji popunjavaju masu su upravo kandidati il već naveliko proizvođači hrane u sivoj zoni.

    Član 15.056

    Jeste da mu nije mesto, ali ste veoma ilustrativno predočili šta se radi i dan- danas u ovoj oblasti polj. proizvodnje u Srbiji.

    Posle dužeg vremena sam otvorio stranicu portala i najzad da pročitam nešto ovako konkretno i u lice svima.

    Ja bih u prilog državne neozbiljnosti dodao i postojanje raznih prodavaca aroma, aditiva, korektora ukusa i mirisa itd.

    Svi oni nalaze rupe u Zakonu ove države i “ legalno“ prodaju sve što ne bi smelo da se prodaje za šminkanje vina i rakija.

    Ja sam ceo radni vek proveo u ovoj branši i borio se da se adekvatno vrednuje struka, ali sam shvatio da u Ministarstvu nadležnim za kontrolu i sprovođenje Zakona i podzakonskih akata u ovoj branši, uvek sednu ljudi koji nisu zainteresovani za sprovođenje zakona već za lično bogaćenje.

    Zakon o vinu, i Zakon o jakim alkoholnim pićima, kreirani su u sukladnosti sa intersima monopolista u proizvodnji koji se bave proizvodnjom vina i rakije zbog prestiža i mogu da plaćaju i kazne, reket, donacije strankama i sve ono što ne mogu pošteni registrovani proizvođači.

    Paradoksalno je to da se, primera radi, proizvodi vino od sorte sovinjon beli ili sorte kaberne sovinjon, i deklariše na etiketi kao stono vino, jer nema zaštićeno geogravsko poreklo. Duga je priča o ovome, imuna je država Srbija na ove naše i ostale odnarođene radnje na „slobodnom tržištu ponude i tražnje“ i na činjenici da je u ovoj zemlji uvozno- izvozni lobi jači od Vlade.

Morate biti prijavljeni da biste odgovorili u ovoj temi.