U severnom Potisju na području senćanske, čokanske, kanjiške i ađanske opštine koje pokriva Poljoprivredna stručna služba Senta, trenutno ima oko 9.000 umatičenih ovaca, a prema procenama u stadima ovdašnjih gazdinstava je oko 30.000 grla. Ekspanzija u ovčarstvu je podstaknuta državnim stimulansom ali i novim trendovima u otkupu jagnjadi

Direktor PSS Senta Josip Češljar, koji se bavi ovčarstvom, kaže da su u stadima zastupljene ovce rase “virtemberg”, “il de frans”, “cigaje”, ima i “šarolea” i “safolka”, ali da su većina melezi ovih rasa.

– Ovčarstvo je na našem području, zahvaljujući podsticajnim sredstvima Ministarstva poljoprivrede koje se primenjuju poslednjih godina u ekspanziji, kako u gazdinstvima koja drže priplodna i umatičena grla, tako i tamo gde se drže melezi različitih rasa – ističe Češljar.

Novi trendovi u otkupu jagnjadi

Ekspanzija u ovčarstvu je podstaknuta godišnjim stimulansom svakog umatičenog grla sa 7.000 dinara, ali prema tvrdnjama Češljara, i novim trendovima u otkupu jagnjadi. On dodaje da su se sa otkupom pojavili Izraelci, pa je prva tura jagnjadi težine 20 do 30 kilograma otkupljivana od ovdašnjih ovčara po 10.000 dinara, te da su na terenu upravo otkupljivači u drugoj turi takođe za isporuku za Izrael, uz neke novine:

– Za jagnjad od 25 do 35 kilograma sada se nudi 320 dinara, što je za naše uslove dobra cena, međutim kada su se jagnjad tovarila u prethodnoj turi, pojedini proizvođači su za kilogram žive vage postigli i 500 dinara. Bavim se ovčarstvom već 17 godina, takva cena nikada nije bila – kaže Češljar.

Uslovi za otkup jagnjadi u drugoj turi za izvoz u Izrael su korigovani, jer su navodno imali gubitke u transportu manjih jaganjaca, pa je ponuđena cena od 320 dinara, a plus se obezbeđuje dokumentacija kojom proizvođači mogu da ostvare subvenciju od 2.000 dinara od države, tako da prema uveravanju Češljara ima računice. Na području severnog Potisja za izvoz jagnjadi u Izrael direktnim kontaktima sa firmom iz Temerina obavljaju proizvođači, dok otkupljivači iz Adorjana i drugih mesta jagnjad preuzimaju za domaće klaničare.

– Sada je već mala razlika u ceni koju nudi firma koja otkupljuje za izvoz i ovi koji otkupljuju za domaće klaničare, iz tog razloga što su domaći klaničari uvideli da će ostati bez jagnjetine sa cenom po kojoj su dosad plaćali. U svakom slučaju, ovo je dobar signal za ovčare. Uoči praznika jagnjetina je u mesnicama stajala oko 700 dinara, a pojedinačno ukoliko sada neko želi da kupi jagnje ne može da se nađe ispod 350 do 400 dinara za kilogram žive vage. Ovčari nemaju sada interes da prodaju na malo po jedno grlo, kada na veliko dobijaju solidnih 320 dinara, pa sa subvencijom od 2.000 dinara za jagnje od 30 kilograma postižu 380 dinara po kilogramu – objašnjava Češljar.

Češljar napominje da, zahvaljujući lokalnim samoupravama, pre svega u čokanskoj opštini, gde su najveće pašnjačke površine i nešto malo manje u kanjiškoj i senćanskoj opštini, preduslova za napasanje na pašnjacima ima.

– Za ovu sezonu blaža zima pogodovala je pašnjacima, trava je izdašna i verujem da će tako biti i nadalje, ako bude kiše koja se najavljuje, do prvih otkosa u žetvi, kada svi čobani stada sele na strnjišta. Po Zakonu o vraćanju utrina i pašnjaka selima na korišćenje iz 1992. godine, koji je na snazi, žitelji naselja kojima su pašnjaci vraćeni, govorim konkretno o Ostojićevu gde živim, ne plaćaju nikakvu nadoknadu. Vlasnici stada imaju jedino trošak za čobana, a već denecijama unazad košta 10 evra po ovci u pašnoj sezoni. I po zakonu i po odlukama koje donose lokalne samouprave ovce se napasaju od 1. aprila do 1. novembra, tako da za tih sedam meseci čoban nas toliko košta, a ukoliko slučajno nema vode na pašnjaku potrebno je izneti i koju cisternu vode za napajanje stada – saznajemo od Češljara.

Čokanska cigaja

Čokanska cigaja je autohtona rasa ovaca sa potiskih pašnjaka, a prema rečima Češljara, situacija sa opstankom stada cigaja ide nabolje. Upravo još sedam poljoprivrednih gazdinstava koja se bave ovčarstvom dobijaju pravo za umatičenje, pa će u čokanskoj opštini umesto dosadašnja tri biti 10 registrovanih gazdinstava uzgajivača čokanske cigaje, sa ukupnim potencijalom od oko 800 grla. Na severu Banata poljoprivrednici sa područja Kikinde i Mokrina takođe imaju još nekoliko stotina umatičenih grla čokanske cigaje, zahvaljujući tome što su priplodne ovnove nabavljali od ovčara sa područja čokanske opštine.

– Moje stado čokanske cigaje je oko 140 grla i iz iskustva znam da je ova rasa veoma zahvalna na našim banatskim pašnjacima, jer je tu i nastajala. Selekcija je vršena još u vreme veleposednika Lederera, kasnije su nastavili naš čuveni čoban Banka bači i stručnjaci poput Mike Brankova u Poljoprivrednom gazdinstvu “Rit”, koji se izborio da se prizna kao autohtona rasa čokanska cigaje. Tada je ova rasa ušla u sistem genetskih resursa naše države. Nema bolje ovce na ovim slatinastim banatskim pašnjacima. Reč je o otpornoj ovci, daće vam jagnje, neće ošantati bez obzira da li je sezona kišovita ili sušna, nije zahtevna sa negom i sa ishranom. Lako se jagnji, ima dobar materinski instinkt, a jagnjad samo sa malo kvalitetnijom ishranom za 90 dana dostižu težinu od 26-27 kilograma. Moje iskustvo je da nema toliko muke oko jagnjadi jer nisu lenja, još dok su mokra odmah nakon jagnjenja ustaje i ovca ga prihvata – ukazuje na osobine čokanske cigaje Češljar.

Napravi novu temu u “Aktuelnosti”

Napišite komentar



<a href="" title="" rel="" target=""> <blockquote cite=""> <code> <pre> <em> <strong> <del datetime=""> <ul> <ol start=""> <li> <img src="" border="" alt="" height="" width="">