Znatna sredstva uložena u industrijska postrojenja, zalihe materijala, alate i uređaje zahtijevaju njihovo optimalno iskorištavanje, a nagli razvoj industrije i novih načina i metoda rada u proizvodnji postavlja niz problema koje treba riješiti. Da bi se to omogućilo postoji služba pripreme rada.

Kad bismo se zapitali da li je ta služba potrebna, onda bismo morali odgovoriti da je funkcija pripremanja rada potrebna svagdje gdje se nešto proizvodi ili radi, ne samo u metaloprerađivačkoj industriji gdje se razvila, već i u našem svagdašnjem životu kada izvršavamo pripremanje za bilo koji rad ili čak i zabavu. Prema tome, posve je bespotrebno dokazivati potrebu postojanja pripreme rada, već je bolje da naglasimo kako je služba pripreme rada postala duša moderne proizvodnje ne samo u metaloprerađivačkoj i elektroindustriji već se u novije vrijeme organizira i u ostalim industrijama i privrednim djelatnostima. To je jasno ako se zna da svaka proizvodnja mora biti na neki način pripremljena, a priprema rada ne može se ni na koji način izbjeći. Ona će uvijek postojati bilo kod serijskog ili masovnog načina proizvodnje, ili kod pojedinačnog pa čak i zanatlijskog, samo je pitanje tko taj posao obavlja. Ako ga obavlja poslovođa, ili sam radnik, onda ne možemo reći da pripremanje ne postoji. Međutim, troškovi proizvodnje tada su mnogo veći nego u onom slučaju kada postoji organizirana služba pripreme rada koju ima zadatak da sve pripremi i razradi za proizvodnju te da poslovođi i ljudima u proizvodnji „skine s vrata“ brigu za organizaciju procesa i da im olakša rad.

Svima nam je jasno da svatko na radnom mjestu u proizvodnji mora znati što i kako treba raditi, od kakvog materijala, kakvim sredstvima, za koje vrijeme, koju količinu i kakvu kvalitetu mora postići, te odakle će materijale i predmete rada dobiti i kome i kuda će ih nakon završenog rada poslati. Isto se tako mora znati kojim će se redoslijedom proizvodnja razvijati. Važno je da se pojedino mjesto opskrbi svime što mu je za neki posao potrebno. Ako priprema rada uspije da to osigura proizvodnji, onda je njen zadatak završen, a ona će opravdati troškove koje uzrokuje.

Priprema rada ne vodi računa samo o problemima vezanim za pojedina radna mjesta u proizvodnji, već obuhvaća mnogo šire područje. To su problemi cijene koštanja, pretkalkulacije, opterećenja i iskorištenja kapaciteta proizvodne opreme, optimalnih veličina serije proizvoda, količine zaliha materijala, rokova proizvodnje, radne dokumentacije kao i veza s pojedinim odjelima kao što su konstrukcija, nabava i prodaja, koji će svi temeljiti svoju aktivnost na postavkama ili radnjama pripreme rada.

U današnjim nastojanjima da što bolje organiziramo proizvodnju i izobrazimo kadrove koji će tome doprinijeti, izdavač nam je prevodom ovog djela, koje se bavi planiranjem i praćenjem proizvodnje (pod nazivom „Production control“ ne misli se na tehničku kontrolu proizvodnje, već na njeno planiranje i praćenje odvijanja, dakle na poslove koji pripadaju operativnoj pripremi rada), dao svoj doprinos u izobrazbi kadrova za pripremu rada. Bez realnog planiranja i redovitog praćenja tog plana ne može djelovati nijedan odio u poduzeću. Moramo znati da u svakoj proizvodnji nastaju neminovni zastoji, prekidi i ometanja izvršenja planova, pa zato i planiranje ne smije biti kruto, a dobra priprema rada moći će da regulira takve prekide kako ne bi došlo do velikih pomjeranja u planu proizvodnje. Možemo se podsjetiti da naše planiranje neće biti realno ako se ne temelji na realnim vremenskim normativima, pa je zato važno da priprema rada usko surađuje i sama traži uvođenje službe studija rada koja će omogućiti dobivanje realnih normativa vremena.

U novije se vrijeme, naročito u operativnoj pripremi, sve više primjenjuju metode zasnovane na računu vjerojatnosti i matematskoj statistici, što nam omogućuje da se za svaki problem pronađe optimalno rješenje, a to je naročito važno u djelovanju operativne pripreme rada. Moore u svom djelu obrađuje i novija područja naučne organizacije rada, a to su operacijsko istraživanje i linearno programiranje te njihovu primjenu u proizvodnji. Nadalje se bavi problemom mehanografije, koji postaje sve akutniji zato što je potrebno izraditi, pratiti i lansirati niz dokumenata, a to zahtijeva mnogo vremena i uzrokuje mnogo grešaka ako se obavlja na klasičan način jednostavnim prepisivanjem i umnožavanjem.

Možda će netko reći da je priprema rada skupa jer uzrokuje velike troškove, to više što njeni rezultati nisu odmah uočljivi, a i malo ih je koji se mogu neposredno ili direktno mjeriti. Međutim, ne smijemo zaboraviti da su njene prednosti očite i na planu proizvodnje, njenom odvijanju, smanjivanju gubitaka i zastoja i na snižavanju troškova proizvodnje. Sve to doprinosi smanjenju prodajnih cijena i omogućuje podizanje životnog standarda.

Inž. Drago Taboršak

SADRŽAJ

1. Funkcije kontrole proizvodnje
2. Tipovi proizvodnje
3. Manje vrste proizvodnje
4. Tipovi i postupci kontrole proizvodnje
5. Organizacija kontrole proizvodnje
6. Predviđanje
7. Predviđanje (nastavak)
8. Procjenjivanje
9. Procjenjivanje (nastavak)

10. Ovlaštenja za proizvodnju
11. Rano planiranje s gledišta projektnog odjeljenja
12. Planiranje procesa — s gledišta projektnog odjeljenja
13. Temeljna tehnološka (procesna) uputstva
14. Identifikacioni sistemi i kalendari
15. Opterećenje radne snage
16. Kontroliranje skladišta po sistemu kontrole naloga
17. Kontrola zaliha (nastavak)
18. Planiranje — s aspekta kontrole proizvodnje
19. Pripremanje za proizvodnju

20. Terminiranje
21. Dispečiranje
22. Proizvodnja ne smije stati
23. Ostali pogonski problemi
24. Kontrola po blokovima i kontrola opterećenja
25. Kontrola toka
26. Kontrola toka (nastavak)
27. Operacijsko istraživanje
28. Linearno programiranje
29. Tabulatori i kompjuteri

Napravi novu temu u “Literatura”

Napišite komentar



<a href="" title="" rel="" target=""> <blockquote cite=""> <code> <pre> <em> <strong> <del datetime=""> <ul> <ol start=""> <li> <img src="" border="" alt="" height="" width="">