Voćаrstvo je složenа i uz to jаko osetljivа poljoprivrednа grаnа, jer obuhvаtа brojne vrste voćаkа, koje su kаo dugovečne biljke i vrlo osetljive premа rаzličitim uslovimа sredine, životа i nаčinu gаjenjа. Stogа dа bi voćаrstvo moglo dа pruži ono što je u prirodi voćаkа, potrebno je odgovаrаjuće poznаvаnje ne sаmo tehnologije proizvodnje i biološko-privredne kаrаkteristike vrsti, sorti i podlogа, već i politiku rаzvojа voćаrstvа i kretаnje voćа po voćnim vrstаmа nа tržištu. Jer, sаmo аko se u proizvodnji koriste sаvremene tekovine nаuke i prаkse može se od voćаrske proizvodnje očekivаti dobit i pozitivni rezultаti. Konkretno, аko se u proizvodnji primenjuje sаvremenа tehnologijа, ondа se postiže ne sаmo redovno i obilnа rodnost, već i odgovаrаjući kvаlitet voćnih plodovа.

U voćаrskoj proizvodnji u svetu i u nаs su stаlne promene. Skoro svаke decenije menjа se ne sаmo voćni sortiment po vrstаmа voćаkа, nego i sistemi gаjenjа voćаkа. Do pre tri do četiri decenije gаjene su voćke nа generаtivnim podlogаmа, а oblik krune je bio običnа ili poboljšаnа pirаmidа ili kotlаstа krunа. Šezdesetih godinа ovog vekа prešlo se nа oblik krune pаlmete kosih grаnа (regulаrnа i iregulаrnа), prvenstveno nа sejаncu, а koju godinu kаsnije i nа vegetаtivne podloge, pа potom nа sisteme „žive ogrаde“: „njutаjm sistem“, „Tomаs-Buše sistem“, „lepаž sistem“ i „mаršаn sistem“, а pre jedne decenije nа gustu sаdnju, tzv. „vitko vreteno“ nа kržljаvijim vegetаtivnim podlogаmа. Nаstаle su promene i u tehnologiji gаjenjа. Sve ove promene iziskuju i određenа znаnjа kojа se prvenstveno stiču iz određenih stručnih knjigа, ili nа neki drugi nаčin.

Ovom knjigom, čiji su tekstovi nаpisаni iz prаkse se zа prаksu, želimo dа pružimo nаšim voćаrimа, prvenstveno početnicimа, osnovnа uputstvа o uslovimа zа gаjenje voćаkа, zаtim o rаzmnožаvаnju voćаkа, tehnici proizvodnje voćnih sаdnicа, izboru sorti i podlogа zа gаjenje, o sаđenju i gаjenju voćаkа pre početkа i u toku rаđаnjа, pа sve do gаjenjа jаgodаstog voćа, pojedinаčno zа svаku voćnu vrstu. U ovim poglаvljimа iznetа su nаjnovijа nаučnа i stručnа dostignućа, kаo i nаšа višegodišnjа iskustvа, te se nаdаmo dа će ovа knjigа nаpisаnа iz prаkse zа prаksu korisno poslužiti svаkom stručnjаku koji posredno ili neposredno rаdi u voćаrskoj proizvodnji. Tаkođe, knjigа može korisno dа posluži kаo pomoćni udžbenik učenicimа poljoprivrednih školа, а isto tаko i studentimа viših poljoprivrednih školа i poljoprivrednih fаkultetа.

I nа krаju, s obzirom nа nаše povoljne аgroekološke uslove zа uspešno gаjenje velikog brojа voćnih vrstа i nа vrlo širokom prostoru, kаo i s obzirom nа mogućnosti izvozа nekih voćnih vrstа bilo u svežem, zаmrznutom ili prerаđenom stаnju, smаtrаmo dа će ovа knjigа pozitivno uticаti nа rаzvoj nаšeg voćаrstvа nа privаtnom sektoru i nа okućnicаmа, jer će pomoći proizvođаčimа dа ne čine krupnije greške u izboru vrsti, sorti i podlogа, kаo i u nаčinu gаjenjа voćаkа. Ukoliko u to uspemo biće nаm to nаjvećа nаgrаdа.

U Čаčku, 18. novembrа 1989.
Prof. dr Asen Stаnčević

Sadržaj

Predgovor
Uvod

I USLOVI ZA GAJENJE VOĆAKA

Ekologijа voćаkа
Klimаtske prilike
Svetlost
Temperаture
Pаdаvine (vodeni tаlozi)
Vlаžnost vаzduhа
Vetаr
Zemljište
Orogrаfijа
Nаdmorskа visinа
Ekspozicijа
Nаgib terenа
Blizinа većih vodenih površinа

II RAZMNOŽAVANJE VOĆAKA

Rаzmnožаvаnje voćаkа semenom
Vegetаtivno rаzmnožаvаnje voćаkа
Rаzmnožаvаnje izdаncimа
Rаzmnožаvаnje prporcimа
Rаzmnožаvаnje položnicаmа
Rаzmnožаvаnje kаlemljenjem
Izbor podlogа zа kаlemljenje voćаkа
Podloge zа jаbuku
Generаhivne podloge
Vegetаtivne podloge
Podloge zа krušku
Generаtivne podloge
Vegetаtivne podloge
Podlogа zа dunju i mušmulu
Generаtivne podloge
Vegetаtivne podloge
Podloge zа šljivu
Generаtivne podloge
Vegetаtivne podloge
Podloge zа kаjsiju
Generаtivne podloge
Vegetаtivne podloge
Podloge zа breskvu
Podloge zа trešnju i višnju
Generаtivne podloge
Vegetаtivne podloge
Podloge zа bаdem
Podloge zа orаh
Podloge zа lesku
Podloge zа kesten
Podloge zа ribizlu, ogrozd i jostu
Posrednici zа otklаnjаnje inkompаtibilnosti
Tehnikа proizvodnje voćnih sаdnicа
Zаsnivаnje voćnog rаsаdnikа
Pripremа zemljištа zа voćno rаstilo
Sаđenje podlogа u rаstilo
Negovаnje podlogа u rаstilu do kаlemljenjа
Kаlemljenje voćаkа
Alаt i mаterijаl zа kаlemljenje voćаkа
Kаlemgrаnčice zа kаlemljenje
Nаčini kаlemljenjа voćаkа
Kаlemljenje očenjem (okulirаnjem)
Prosto spаjаnje
Spаjаnje sа strаne
Sedlаsto spаjаnje
Kаlemljenje nа isečаk
Kаlemljenje u procep
Odgаjivаnje voćnih sаdnicа
Vаđenje i trаpljenje voćnih sаdnicа
Vаđenje voćnih sаdnicа
Trаpljenje voćnih sаdnicа
Proizvodnjа sаdnicа jаgodаstog voćа
Proizvodnjа živićа jаgode
Proizvodnjа izdаiаkа mаline
Proizvodnjа izdаnаkа kupine
Proizvodnjа sаdnicа ribizle i joste
Proizvodnjа sаdnicа ogrozdа i borovnice
Kvаlitetni stepeni voćnih sаdnicа

III IZBOR VRSTA I SORTI VOĆAKA ZA GAJENJE

Jаbukа
Letnje sorte
Jesenje sorte
Zimske sorte
Kruškа
Letnje sorte
Jesenje sorte
Poluzimske sorte
Zimske sorte
Dunjа
Mušmulа
Šljivа
Kаjsijа
Breskvа
Trešnjа
Višnjа
Leskа
Jаgodа
Mаlinа
Kupinа
Ribizle
Crnа ribizlа
Crvenа ribizlа
Belа ribizlа
Ogrozd
Jostа
Kromа
Borovnicа
Aktinidijа
Crnoplodnа аronijа
Kineskа urmа (žižuljа)

IV PODIZANJE VOĆNJAKA

Izbor mestа, položаjа i zemljištа zа podizаnje voćnjаkа
Izbor mestа
Izbor položаjа
Izbor zemljištа
Pripremа zemljištа zа podizаnje voćnjаkа
Orgаnizаcijа zemljišne teritorije
Izbor vrstа i sorti voćаkа zа gаjenje
Izbor sistemа gаjenjа
Određivаnje rаstojаnjа zа sаđenje voćаkа
Rаspored oprаšivаčа zа sаmobesplodne sorte
Obeležаvаnje mestа i redovа zа sаđenje
Pobijаnje koljа i postаvljаnje nаslonа
Sаđenje voćаkа
Vreme sаđenjа voćаkа
Izbor i pripremа sаdnicа zа sаđenje
Tehnikа sаđenjа voćаkа
Sаđenje voćаkа nа strmim terenimа

V NEGA — GAJENJE VOĆAKA

Orezivаnje i sistemi gаjenjа voćаkа
Ciljevi i sistemi gаjenjа voćаkа
Opšte pаpomene o rezidbi voćаkа
Vreme orezivаnjа
Oblici krune i sistemi gаjenjа i orezivаnjа
Rаzličiti sistemi gаjenjа voćаkа
Poboljšаnа pirаmidаlnа krunа
Kotlаstа krunа — vаzа
Vretenаsti žbun
Pilаr sistem
Pаlmetа s kosim grаnаmа
Prаvilnа kosа pаlmetа
Neprаvilnа pаlmetа kosih grаnа
Pаlmetа s horizontаlnim grаnаmа
Mаršаn sistem
Sistem Buše — Tomаs
Lenаž sistem
Špаlirski oblici voćаkа
Održаvаnje zemljištа u voćnjаcimа
Čistа obrаdа (jаlovi ugаr)
Održаvаnje zemljištа u vidu ledine
Održаvаnje zemljištа u vidu ledine mulč
Zаstirаnje (mulčirаnje) zemljištа
Zаstirаnje zemljištа ispod voćаkа folijаmа
Pokrovne kulture — zelenišno đubrenje
Gаjenje uzrodicа u voćnjаcimа
Tretirаnje zemljištа u voćnjаcimа herbicidimа
Đubrenje voćаkа
Potrebe voćаkа u pojedinim hrаnljivim elementimа
Đubrenje voćаkа do prorodevаnjа
Đubrenje voćаkа u periodu rodnosti
Vreme i nаčini đubrenjа voćаkа
Nаvodnjаvаnje voćаkа
Vreme i broj nаvodnjаvаnjа voćаkа
Nаčini nаvodnjаvаnjа voćаkа

VI REGULISANJE RODNOSTI VOĆAKA

Uzroci i otklаnjаnje nerodnosti voćаkа
Nepovoljni prirodni činioci
Nepodesаn izbor sorti
Nepodesаn izbor sorti oprаšivаčа
Preduboko posаđene voćke
Nerodnost voćаkа zbog prevelike bujnosti
Iscrpljenost stаbаlа
Otklаnjаnje аlternаtivne rodnosti
Zаštitа voćаkа od аbiotičkih činilаcа
Zаštitа od mrаzevа
Zimski mrаzevi
Pozni prolećni mrаzevi
Rаni jesenji mrаzevi
Ožegotine od suncа
Zаštitа voćаkа od grаdа (tuče)
Pojаvа i lečenje smolotočine nа voćkаmа
Zаceljivаnje rаnа nа voćkаmа

VII GLODARI U VOĆNJACIMA I ZAŠTITA OD NJIH

Zаštitа voćаkа od zečevа
Zаštitа voćаkа od miševа i voluhаricа

VIII PREKALEMLJIVANJE VOĆAKA

Pripremа voćаkа zа prekаlemljivаnje
Vreme i tehnikа prekаlemljivаnjа
Negа prekаlemljenih voćаkа

IX PROCENA VREDNOSTI VOĆNIH STABALA

Procenа voćnih stаbаlа dok su u investicionom održаvаnju
Procenа voćnih stаbаlа u rodu
Procenа voćnih stаbаlа kojа su prešlа polovinu prosečnog životа

X GAJENJE JAGODASTOG VOĆA

Gаjenje jаgode
Gаjenje mаline
Gаjenje kupine
Gаjenje crne i crvene ribizle
Gаjenje ogrozdа i joste
Gаjenje borovnice
Gаjenje аktinidije

Literаturа

X Gajenјe jagodastog voća

Gajenјe kupine

Gajenje kupine bez bodlji je takođe rentabilno, zbog čega je po svemu privlačno za individualne proizvođače, uglavnom zbog toga što rano prorodi, već sledeće godine, slično malini i jagodi. Rađa redovno i obilno, često i preko 30.000 kg po hektaru, što nije slučaj s ostalim vrstama jagodastog voća. Bere se u desetak navrata, te zapošljava dosta radne snage. Nјeni plodovi su vrlo bogati raznim hranljivim materijama, počev od šećera i kiselina, pa preko mineralnih, bojenih, aromatičnih i drugih materija sve do vitamina, što je sa stanovišta ishrane ljudi veoma značajno.

Plodovi kupine imaju višestruko upotrebnu vrednost. Osim što se koriste za svežu potrošnju, veoma su cenjena sirovina za domaću preradu i konzervnu industriju, zbog čega je veoma traženo voće.

Izbor mesta, položaja i zemljišta za gajenje kupine. — Kupina je višegodišnja voćna kultura, koja na jednom mestu ostaje 12 — 15 godina. Stoga je važno da se za njeno gajenje odaberu pogodna mesta s dobrim položajem i strukturnim zemljištem.

Pošto kupina ima nežne i na transportu osetljive plodove, to mesto za njeno gajenje treba da ispunjava slične uslove kao i za malinu.

Što se tiče položaja kupina ne podnosi južne, jugozapadne i jugoistočne, jer na njima daje za četvrtinu do trećine manji prinos. Zato je treba prvenstveno saditi na tzv. osojnim položajima (severnim, severoistočnim i severozapadnim), koji bolje zadržavaju vazdušnu i zemljišnu vlagu, pa zato na njima i obilnije rađa.

Kupina je i prema zemljištu u izvesnoj meri probirač. Naime, ne podnosi teška i zbijena zemljišta, a isto tako i previše laka i peskovita, jer ona slabo zadržavaju vlagu. Kupini najbolje odgovaraju duboka, srednje teška, zatim šumska i aluvijalna zemljišta, koja su umereno vlažna i dovoljno propustljiva. Na takvim zemljištima ona obilno rađa i daje krupne i kvalitetne plodove.

Priprema zemljišta za podizanje kupinjaka. — Odabrano zemljište za podizanje kupinjaka prvo treba očistiti od šiblja, panjeva i višegodišnjih korova, pa ga zatim, ukoliko je neravno, poravnjati, da bi se izbegle depresije, posle čega se đubri i duboko uzore. Đubrenje se vrši stajnjakom i kompleksnim mineralnim đubrivima: 40.000 — 50.000 kg/ha stajnjaka i 800—1.200 kg/ha mineralno đubrivo NPK čiji je odnos 10:12:26. Po obavljenom đubrenju zemljište se uzore na 30—40 cm dubine, pa zatim izfrezira i potom zasadi kupinom.

Sađenje kupine. — Slično malini i kupina se može saditi u jesen, preko zime i rano u proleće. I ona treba da se gaji na špaliru, odnosno uz naslon, koji se sastoji od direka i žice, a postavlja se na početku druge godine po sađenju, na način kako je izneto za malinu.

Kupina se sadi u redove, na rastojanju tri metra red od reda, a u redovima na jedan i po metar izdanak od izdanka. Pravac redova treba da bude sever — jug, zbog boljeg osvetljavanja žbunova kupine. Samo sađenje se obavlja na isti način kao što se sadi i malina.

Nega kupine. — Pošto rastojanje između redova kupine prilično veliko, a zemljište je pre sađenja obilno pođubreno i duboko uzorano, to međuprostore između redova treba iskoristiti za gajenje neke potkulture, kao što su: pasulj, grašak, soja, krastavci, bostan, luk, pa i krompir. Pri setvi ovih kultura obavezno se treba udaljiti od redova kupine za oko 60 cm. Negovanjem ovih potkultura negovaće se i kupina.

Nega kupine se sastoji u tri od četiri prašenja zemljišta u toku vegetacije radi uništavanja korovskih biljaka, zatim u zaštiti od bolesti i štetočina, orezivanju i redovnom đubrenju.

Sredinom maja kupinu treba isprskati sa 1% saprolom, a početkom juna, pred cvetanje, sa 0,5% bakarnim krečom 50, čime se sprečava pojava bolesti žuta rđa i pegavost lišća.

U toku leta prve godine po sađenju, izbiće iz prizemnog dela posađenog izdanka kupine 2 — 4 snažna izdanka. čiji porast treba usmerati u pravcu reda, da ne bi smetali obradi zemljišta i nezi potkultura. Sledeće godine ovi izdanci se vezuju uz žicu i oni će u toj godini doneti rod.

Nega kupine u rodu — od treće godine po sađenju pa sve dok se eksploatiše sastoji se u redovnom orezivanju, đubrenju i obradi zemljišta i u zaštiti od bolesti i štetočina.

Orezivanje kupine. Kupina se orezuje u tri navrata. Prvi se orezuje krajem leta ili početkom jeseni, kada se oberu i poslednji plodovi. Tom prilikom se izdanci, koji su u toj godini doneli rod, odrežu do zemlje i potom iznesu iz kupinjaka i spale. Ako se u toku te godine razvio veći broj izdanaka, onda ih treba prorediti, ostavljajući u svakom žbunu po 8 izdanaka. Uklanjaju se kržljavi i oštećeni izdanci.

Drugo orezivanje se obavlja u proleće, pre kretanja vegetacije, kada se vrši prekraćivanje izdanaka. Za koliko će se prekratiti izdanci zavisi od njihove dužine. Obično se prekraćuju na jednu trećinu njihove dužine.

Treće orezivanje se obavlja u prvoj polovini jula. Tada se zalamaju vrhovi izdanaka, kao i bočni (prevremeni), da bi se pospešilo razviće rodnih grančica na svim izdancima. Zalamanju se obično pristupa kada izdanci dostignu dužinu preko 70 cm.

Đubrenje i obrada zemljišta. — Kupina zahteva obilno đubrenje — u jesen i rano s proleća. Jesenje đubrenje se obavlja početkom novembra i to sa po 800 — 1.000 kg po hektaru kompleksnim mineralnim đubrivom čiji je odnos NPK 10:12:26 ili 15:15:15, posle čega se zemljište uzore na 10 — 12 cm dubine zajedno s korovskim biljkama koje su se razvile tokom jeseni, da bi i one poslužile kao zelenišno đubrivo. Početkom marta kupina se đubri kanom u količini od 400 do 500 kg po hektaru, pa ako zemljište nije mnogo vlažno, onda ga treba plitko oprašiti.

U toku vegetacije zemljište se u nekoliko navrata obrađuje (prapš ili frezira) sve do kraja avgusta, kada se prepuste da se na njemu slobodno razvijaju korovi. Prvo prašenje se obično obavlja početkom aprila, a ostala svake treće ili četvrte nedelje, u zavisnosti od razvića korova. Prašenje, odnosno kultiviranje se obavlja zaprežnim ili traktorskim oruđima, a u pravcu redova — između žbunova ručno, ili se rasturaju herbicidi, obično „simasin“ u količini od 2 kg po hektaru. U poznu jesen, posle jesenjeg oranja, rastura se herbicid „dioron“, u količini od 2,7 kg aktivne supstance po hektaru.

U slučaju suše, kupinu bi trebalo zalivati i to uglavnom u periodu sazrevanja plodova sa po 80 — 100 litara vode po žbunu.

Zaštita od bolesti i štetočina

  • U cilju zaštite od bolesti i štetočina kupinu treba prskati četiri puta i to:
  • zimsko prskanje izvodi se u martu, pre kretanja vegetacije sa četvoroprocentnom sumporokrečnom čorbom, radi sprečavanja bolesti antraknize;
  • prolećnje prskanje — krajem aprila ili početkom maja, kada izdanci dostignu dužinu od oko 30 — 40 cm i to sa 0,1% saprolom ili sa 0,5% bakarnim krečom 50, radi suzbijanja bolesti „pegavosti lišća“ i „žute rđe“.
  • prskanje pred cvetanje i to sa istim preparatima i u istoj koncentracij i kao kod prethodnog prskanja, kada izdanci kupine dostignu dužinu od oko 60 — 70 cm;
  • letnje prskanje na početku cvetanja kupine sa 0,2% tijadonom E 35, čime se suzbija malinova buba, koja izaziva crvljivost plodova.

Primenom izvedenih agromera u gajenju kupine bez bodlji može se postići veoma visok prinos, čak i iznad 30.000 kg po hektaru, što nije slučaj s drugim vrstama jagodastog voća.

Gajenјe crne i crvene ribizle

Postoje u stvari četiri vrste, odnosno grupe ribizli: crna, crvena, bela i zlatna ribizla. Od njih najveći značaj u voćarskoj proizvodnji ima crna, a potom i crvena ribizla, dok se bela i zlatna više gaje kao dekorativne biljke.

Plodovi crne ribizle su hranljivo, zdravo i lekovito voće, jer sadrže velike količine vitamina, mineralnih materija, organskih kiselina, šećera i drugih sastojaka, koji blagovremeno deluju na čovečji organizam. Plodovi crvene ribizle takođe su zdravo i hranljivo voće, bogato u organskim kiselinama, šećeru i mineralnim materijama i vitaminima. Plodovi obe vrste ribizle prvenstveno se koriste za spravljanje soka, sirupa i vina, a ređe za druge vrste prerađevina.

I crna i crvena ribizla su u stvari višegodišnji žbunovi koji rastu u visinu više od jednog metra i rađaju oko 20 godina. Mogu da se gaje širom naše zemlje. Otporne su prema mrazu, pa mogu da se gaje i na većim nadmorskim visinama. Nisu probirači ni prema zemljištu. Jedino crna ribizla zahteva više vlage i to kako u zemljištu tako i u vazduhu.

Priprema zemljišta za sađenje crne i crvene ribizle. — Pripremu zemljišta za jesenje sađenje ribizle tre5a obaviti najkasnije u septembru dok ako će se saditi s proleća, onda najkasnije do početka zime. Priprema se sastoji u čišćenju odabrane parcele od šiblja, panjeva i većeg kamenja, zatim u đubrenju i na kraju u dubokom oranju.

Đubrenje se vrši sa po 30.000 — 40.000 kg/ha dobro zgorelog satjnjaka i sa 800 — 1.200 kg/ha kompleksnog mineralnog đubriva, čiji je odnos NPK 10:12:26. Po rasturanju đubriva zemljište se u pogodnom momentu uzore na 30 — 40 cm dubine, posle čega se drljačama ili frezerom poravnja i usitni i tek posle zasađuje ribizlom.

Sađenje ribizle. — Ribizle se mogu saditi u periodu od opadanja lišća pa sve do početka kretanja vegetacije, u proleće. Na svaki način treba nastojati da se sađenje obavi u jesen ili bar u toku zime, jer prolećnje sađenje nije uvek najsigurnije i ono je skopčano sa zalivanjem. Međutim, crvena ribizla se odlično prima i dobro napreduje i kod prolećnjeg sađenja.

Ako će se obe ribizle gajiti u baštama i dvorištima, onda se sade nešto gušće — na 1,5 — 2 m red od reda, a u redu sadnica od sadnice na 1 — 1,2 m. Pri gajenju na većoj površini sadi se na 2 — 3 m red od reda i 1 — 2 m sadnica od sadnice u redu.

Pre sađenja odabranim prporcima (sadnicama) žile se skrate za jednu četvrtinu, pri čemu se ozleđeni delovi žila potpuno uklanjaju. Posle toga žile se umoče u razređenu kašastu smesu spravljenu od jednakih delova sveže goveđe balege, ilovače i vode, pa se onda zasade.

Ribizla se sadi na isti način kao i malina ili kupina, s tim što se sadi za 4 — 5 cm dublje. Posle sađenja nadzemni deo se skrati na 5 — 6 pupoljaka, a zatim zalije sa 1 — 2 litra vode, da bi se zemlja što bolje priljubila uz žile ribizle.

Pošto kod crne ribizle postoje delimično samooplodne i samobesplodne sorte, to prilikom sađenja treba o tome povesti računa i takvim sortama obezbediti oprašivače. Praksa je pokazala da čak i samooplodne sorte crne ribizle daju veće i stabilnije prinose ako se gaje u kombinaciji s drugim sortama, zbog ukrštenog oprašivanja i oplođenja.

Nega crne i crvene ribizle. — Nega crne i crvene ribizle počinje rano s proleća i obavlja se sve dok je njihovo gajenje produktivno, odnosno 15 — 20, a nekad i više godina. U tom periodu u zasadima ribizli obavljaju se sledeće agromere: obrada i đubrenje zemljišta, orezivanje i zaštita od bolesti i štetočina.

Zemljište u zasadima crne i crvene ribizle treba da bude čisto od korova. U prvoj godini po sađenju zemljište se može koristiti za gajenje nekih okopavina: pasulj, grašak, bob i sl. Sledećih godina ne seje se ništa već se samo 3 — 4 puta u toku vegetacije praši, da bi bilo čisto od korova, a u jesen se vrši duboka obrada.

Đubrenje se izvodi skoro na isti način kao kod maline i kupine i to u istim rokovima, s tim što se kod crne ribizle mora količina azota povećati za četvrtinu, a kod crvene ribizle količina kalijuma takođe za četvrtinu.

Orezivanje ribizle. Obe vrste ribizle, slično ogrozdu i josti, imaju osobinu da stvaraju razgranat žbun, s mnogobrojnim granama (stablima). Ako se starije grane ne orezuju, onda je izbijanje novih stabala svedeno na minimum, te žbunovi brzo ostare i njihov produktivni vek je vrlo kratak. Međutim, orezivanjem se stalno potstiče izbijanje novih stabala, kojim se zamenjuju starije, i na taj način se utiče da žbunovi budu ne samo produktivniji već i dugovečniji. S toga se one orezuju svake godine.

Prve godine po sađenju lastari se skraćuju na 3 — 4 okca. Druge godine se prvo proredi žbun i to tako što se ostave 4 najbolja pravilno raspoređena izbojka, pa se kasnije skrate na polovinu svoje dužine. U trećoj godini po sađenju počinje prava rezidba na rod, kada se s proleća u žbunu ostave 5 — 7 grana i skrate na jednu trećinu i tom prilikom se ostale grane odstranjuju do osnove.

U toku treće, četvrte pa i pete godine, svake godine se zadržavaju po 3 — 4 jaka i pravilno raspoređena stabla (grana), a sva ostala se uklanjaju do osnove. Takvim orezivnjem radi obrazovanja oblika žbuna na kraju pete godine svaki će žbun imati prosečno 12 — 16 stabala različite starosti, od kojih po 3 — 4 jednogodišnja, dvogodišnja, trogodišnja i četvorogodišnja. Ovim je formiranje oblika žbuna potpuno završeno. Ovakvim načinom orezivanja žbunovi ribizle uvek će izgledati kao da su stari samo 4 ili 5 godina, iako mogu imati 10, 12 ili više godina.

Zaštita od bolesti i štetočina. — Crnu i crvenu ribizlu napada veliki broj bolesti i štetočina, koje, ukoliko se blagovremeno i sistematski ne suzbijaju, mogu da pričine osetne štete i to kako smanjunju prinosa tako i pogoršanju kvaliteta plodova. Sve te bolesti i štetočine se uspešno mogu suzbiti sledećim prskanjima:

  • zimsko prskanje izvodi se krajem marta a 1,5% kreozanom ili 0,7% gebutoksom, čime se suzbijaju lisne vaši i kalifornijska štitasta vaš;
  • u vreme pucanja pupoljaka vrši se prskanje žbunova ribizle sa 0,5% bakarnim krečom 50, radi suzbijanja bolesti pepelnice i antraknoze;
  • prskanje pred cvetanje i to sa 0,3% cinebom i 0,4% kosanom, radi suzbijanja izazivača bolesti rđe i pepelnice;
  • prskanje po završetku cvetanja ribizle izvodi se sa 0,3% ditanom ili venturinom, s dodatkom 0,1% ultracida, radi suzbijanja bolesti rđe i štetočina lisnih i štitastih vaši i staklokrilaca; i
  • prskanje posle berbe namenjeno je suzbijanju izazivača bolesti rđe, izvodi se sa 0,3% ditanom ili venturinom.

Gajenјe ogrozda i joste

Ogrozd i josta su nedovoljno poznate voćne vrste u nas. Dok je ogrozd veoma stara voćna vrsta — preko 2.000 godina, dotle je josta novija voćna vrsta, stvorena pre par decenija, ukrštanjem crne ribizle i ogrozda. Plodovi ogrozda su pojedinačni, mase od 6 do 12 g, okruglasto-ovalnog oblika, boje različite (žute, crvene, zelene) dok su plodovi joste grozdići sa po 5 — 10 bobica, mase oko 3 g, boje tamnocrvene do crne. Koriste se za jelo u svežem stanju i za spravljanje kompota, slatka, džema, marmelade i sokova. Međusobno se razlikuju i po žbunovima.

Žbunovi su im iste razvijenosti. Rastu do 1,5 metar u visinu. Grane ogrozda su obrasle čvrstim bodljama, nastali preobražajem izvesnih listova, dok su grane joste bez trnja, kao što su u crne ribizle.

I ogrozd i josta su voće severa, pa zato imaju širok areal gajenja. Mogu da se gaje na različitim nadmorskim visinama i na svim ekspozicijama. U pogledu zemljišta najviše im odgovaraju duboka, rastresita i umereno vlažna.

Priprema zemljišta za sađenje, vreme i način sađenja je istovetan sađenju crne i crvene ribizle. Razlika je samo u rastojanju sađenja. Ogrozd se sadi na 2 m red od reda, a u redovima na 1,5 m. Josta se, pak, sadi na rastojanju 3 m red od reda, a u redovima na 1,5 — 2 m biljka od biljke.

Obrada i đubrenje zemljišta i orezivanje žbunova ogrozda i joste je istovetno crnoj i crvenoj ribizli.

Zaštita od bolesti i štetočina se sastoji u prskanju određenim preparatima. Prvo prskanje se obavlja pred otvaranje pupoljaka sa 0,5% bakarnim krečom 50, radi suzbijanja bolesti rđe, drugo odmah posle cvetanja sa 0,5% kosanom sa dodatkom 0,2% dijazinola ili basudina, čime se sprečava pojava pepelnice i suzbija šetočina ogrozda plamenac.

Ovakvom negom ogrozda i joste njihovi žbunovi će se odlično razviti i potom obilno rađati svake godine, po 5 — 8 kg po žbunu.

Gajenјe borovnice

Postoje u stvari šumska ili divlja i američka ili plemenita borovnica. Obe pripadaju rodu Vaccmiuim.

Šumska borovnica se u nas susreće po obroncima viših planina, kao što su: Stara Planina, Kopaonik, Golija, Šar Planina, Paštrik, Prokletije, i dr., gde raste kao omanji žbun na rastresitom i kiselijem zemljištu, čija se pH vrednost kreće od 5,5 do 3,2. Njeni plodovi su sitni, crne boje i vrlo su bogati u bojenim i mineralnim materijama i u vitaminima, a posebno u vitaminu B.

Američka borovnica ima bujniji žbun, koji raste do 1,5 m u visinu. Ona ima krupnije bobice, koje su manje bogate u hranljivim hemijskim komponentama (šećeru, kiselinama, vitaminima i bojenim materijama). Plodovi sorti američke borovnice se više koriste za jelo u svežem stanju, a njihovi žbunovi u baštama i na okućnicama deluju i dekorativno. U daljem tekstu iznećemo u osnovnim crtama gajenje američke borovnice.

Američka borovnica za svoje uspevanje zahteva rastresito, duboko i dovoljno vlažno zemljište, kisele reakcije (od 5,4 do 3,8 pH vrednosti).

Ova borovnica se razmnožava ožiljavanjem zrelih reznica. Ali ovo razmnožavanje je jako otežano nematodama u zemljištu, što predstavlja veliki problem i to svuda u svetu. Otuda su sadnice borovnice vrlo skupe.

Priprema zemljišta za sađenje i gajenje borovnice je slično kao i za gajenje ribzle. Ono se sastoji u čišćenju terena od korovskih biljaka i obilnom đubretu i dubokom oranju. Đubrenje se vrši sa takozvanim „kiselim đubrivima“, naime sa po 3 kg amonijum sulfata, 2 kg superfosfata i 6 kg kalijum sulfata po jednom aru. Po rasturanju ovih đubriva zemljište se izrilja ili uzore na 30 — 40 cm dubine, posle čega se poravnja i zasadi borovnicom.

Sađenje se vrši kako u jesen tako i rano s proleća, na rastojanju 3 — 3,5 m red od reda, a u redu na 2 m sadnica od sadnice.

Nega borovnice u toku gajenja je slična nezi crne ribizle i sastoji se u orezivanju, redovnom đubrenju i zaštiti žbunova od bolesti i štetočina.

Orezivanje borovnice sastoji se u proređivanju žbunova, kojom prilikom se redovno uklanjaju grane starije od četiri godine, a od jednogodišnjih se uvek ostavljaju po 3 — 4.

Đubrenje borovnice se vrši u dva navrata: u jesen i rano s proleća. U jesen se đubri sa po 3 kg amonijum sulfatom, 2 kg superfosfatom i 5 kg kalijum sulfatom po jednom aru, a s proleća samo sa po 3 kg po aru amonijum sulfatom.

Američka borovnica ne voli zakorovljeno zemljište. Zato se ono mora u toku vegetacije prašiti u četiri do pet navrata, a u jesen, pre pada snega, se obrađuje dublje, na oko 10 cm.

Zaštita borovnice od bolesti i štetočina je slična kao i u ogrozdu. Pored zimskog prskanja sa 1,5% kreozanom, obavljaju se još dva prskanja i to prvo pred otvaranje pupoljaka sa 0,5% bakarnim krečom 50, a drugo odmah posle cvetanja borovnice i to sa 0,3% cineba ili venturina i 0,2% basudina.

Američka borovnica počinje da zri od sredine jula i zrenje joj se proteže sve do septembra. Stoga se bere u četiri do pet navrata. Daje prinos od 4 do 8 kg po žbunu.

Gajenјe aktinidije

Aktinidija je novija voćna vrsta koju je prvi uveo u kulturu Mičurin početkom ovog veka. Inače ona u divljem stanju raste u Kini, Japanu i u Usurijskoj oblasti. U nas se gaji od pre nepune dve decenije, i s obzirom da je osetljiva na zimske mrazeve ona predstavlja određen privredni značaj samo za mediteranske i submediteranske uslove naše zemlje, s toplijim i vlažnim letima i blagim zimama. U kontinentalnim uslovima naše zemlje može da se gaji samo u zaklonjenijim mestima i da se zimi štiti od mraza, uvijanjem celih biljaka slamom ili nečim sličnim.

Aktinidija je u nas poznata i pod imenima: „kivi“, „kineska ribizla“ i „kineski ogrozd“. Inače ova egzotična voćna kultura spada u grmolike listopadne povijuše (lijane), koja se po pomološkoj klasifikaciji svrstava u grupu jagodastog voća.

Aktinidija je prema zemljištu priličan probirač. Ne podnosi previše teška, zbijena i vlažna zemljišta, a takođe ni previše suva i peskovita. Najbolje uspeva na dubokim, rastresitim i umereno vlažnim zemljištima, bogatim u humusu.

Priprema zemljišta za sadnju i tehnika sađenja je apsolutno identična sa sadnjom maline i kupine. Sadi se s proleća ili u jesen. Jesenje sađenje je bolje i sigurnije. Sadi se na rastojanju 4 — 4,5 m red od reda, a u redovima na 5 m biljka od biljke.

Pošto je aktinidije povijuša i razvija vrlo dugačke letoraste, to je za njeno gajenje neophodan naslon, naime, ona se mora gajiti na špaliru. Naslon se postavlja u proleće druge godine po sađenju. Direci za špalir treba da budu visine 2,70 m (pola metra u zemlji a 2,20 m iznad zemlje), koji se postavljaju u pravcu redova na rastojanju 5 — 6 m jedan od drugog. Za direke se pričvršćuju po tri reda pocinkovane žice, debljine 4 — 5 mm. Prvi red žice se postavlja na 60, drugi na 120 i treći na 180 cm iznad zemlje.

Gajenje i nega aktinidije sastoji se u formiranju oblika i orezivanju, zatim u obradi i đubrenju zemljišta i na kraju u zaštiti od bolesti i štetočina.

Obrazovanje oblika i orezivanje. — Obrazovanje oblika aktinidije počinje od prve godine po sađenju. Naime, rano s proleća po sađenju sadnice se prekraćuju na 2 — 3 pupoljka. Od izbilih mladara treba odabrati najboljeg i najjačeg za stablo, a ostale ukloniti do osnove. Ostavljeni mladar se vodi do prve žice od zemlje i povija duž jedne strane žice.

U proleće druge godine po sađenju treba izabrati jedan najbolji mladar i saviti ga na suprotnu stranu od prošlogodišnjeg povijenog mladara prvog reda žice. Ostale izbojke iz stabla saviti strmoglavo. U trećoj godini po sađenju se biraju i razvode izbojci za drugi red žice, a u četvrtoj godini za treći red žice.

U toku formiranja oblika vrši se i odgovarajuće skraćivanje glavnih horizontalnih grana na sva tri reda žice, kao i proređivanje suvišnih mladara.

Orezivanje u rodu. — Aktinidija rod donosi na jednogodišnjim lastarima izbilih iz dvogodišnjih, slično kao u vinovoj lozi. Rodni pupoljci se nalaze u bazi laetara od prvog do sedmog pupoljka, zavisno od sorte. Ovi lastari se orezuju u dva perioda: u toku leta — na zeleno i u toku zime — na zrelo. Zimskom rezidbom se odstranjuju svi prošlogodišnji lastari koji su doneli rod, a oni koji treba u nastupajućoj godini da donesu rod se proređuju ili skraćuju. Skraćivanje se vrši na 4 — 6 pupoljaka iznad poslednjeg čvora na kojem je bio plod.

Zelena rezidba se obavlja u dva-tri navrata: prvi put u maju, kada se do osnove uklanjaju sve vodopije i suvišni mladari; drugi put se vrši u junu — posle cvetanja, kada se vrši skraćivanje vrhova mladara na 8 — 10 pupoljaka od poslednjeg ploda; i treća zelena rezidba se izvodi krajem avgusta, kada se opet vrši proređivanje, skraćivanje i vezivanje lastara za žice ili susedne jake grane.

Obrada i đubrenje zemljišta. — Najbolje je da se zemljište u zasadima aktinidije održava u vidu čiste obrade — jalovog ugara. U tom cilju zemljište se u toku vegetacije praši 4 — 5 puta i to plitko, na 6 — 8 cm dubine, a u jesen se duboko prekopa ili uzore na 12 do 15 cm dubine. Đubrenje se vrši slično kao u maline ili kupine. Svake jeseni — u prvoj polovini novembra đubri se sa po 700—1.000 kg po hektaru kompleksnim mineralnim đubrivom 10:12:26, a svake četvrte godine još i sa po 40.000 kg po hektaru dobro zgorelim stajnjakom. Krajem februara ili početkom marta, pak, đubri se sa po 200 — 250 kg po hektaru kanom ili urejom.

Zaštita od bolesti i štetočina. — Aktinidija ima svoje specifične bolesti i štetočine koje se uspešno mogu suzbiti sledećim prskanjima:

  • zimsko prskanje, koje se izvodi pre početka kretanja vegetacije i to sa 1,5% kreozanom ili rumesanom. Ovim prskanjem se suzbijaju štitaste vaši, lisne vaši i pauci;
  • prskanje po precvetavanju aktinidije i to sa 0,07% benletom ili benomilom, čime se sprečava siva plesan aktinidije (botritis).
Napravi novu temu u “Literatura”

Napišite komentar



<a href="" title="" rel="" target=""> <blockquote cite=""> <code> <pre> <em> <strong> <del datetime=""> <ul> <ol start=""> <li> <img src="" border="" alt="" height="" width="">