Knjige  |  

Sadržaj

Živi maslinik

Ekonomski važni štetnici

Različiti pristupi zaštiti maslina

Konvencionalna zaštita
Integrirana zaštita
Zaštita u ekološkoj proizvodnji

Štetnici masline i njihovo suzbijanje

Maslinina muha
Lisna šiškarica
Mušica kore masline
Maslinin moljac
Jasminov moljac mladih izdanaka
Granotoč
Mali moljac masline
Svrdlaš grana masline
Lisni miner masline
Crna štitasta uš masline
Maslinina buha
Filipia
Maslinina voštana uš
Bijela uš agruma
Ovalna siva uš masline
Voćna zarezasta uš
Mali cvrčak
Medeći cvrčak
Maslinin svrdlaš
Maslinina prugasta pipa
Potkornjak
Crni maslinin potkornjaš
Bijeli crvi
Trips masline

Bolesti masline i njihovo suzbijanje

Paunovo oko
Olovna bolest
Traheoverticilioza
Čađavica
Trulež drva
Sušenje izboja
Trulež korijena
Trulež ploda, patula
Antraknoza masline
Rak masline

Ostali nametnici koji mogu izazvati štete u masliniku

Grinje
Ptice
Glodavci
Divljači
Ključ za određivanje štetnika i bolesti

Živi masllnik

Maslinik je sredina u kojoj živi raznoliki životinjski svijet. Između ostalih, brojni kukci, leptiri, bube mare i uši u njemu nalaze hranu i razmnožavaju se. Nekima je maslinik samo stanište dok se pojedini hrane nekim dijelovima masline ili je koriste da u plodu, listu ili grani odlože jaje iz kojega će izići ličinka, koja se intenzivno hrani nekim njezinim dijelovima, oštećuje je i time pravi štetu. Kao i drugdje u prirodi, bez većih intervencija čovjeka, svi ti „stanovnici“ u masliniku žive u jednoj dinamičkoj ravnoteži, tj. skladu, koji se ovisno o klimatskim uvjetima, agrotehničkim zahvatima i stanju tla povremeno narušava, ali se uskoro ponovno vraća u skladan ekosistem. Stabilnost ekosistema čini složeni odnos životinjskog i biljnog svijeta nastalog na konkretnom tlu i u uvjetima određenih klimatskih osobina područja, a maslinik ima jedan od najstabilnijih ekosistema u prirodi.

Živi organizmi u njemu, koji mogu biti štetni za masline pripadaju raznim vrstama od kojih su najbrojniji insekti i gljivice, ali to mogu biti i bakterije, virusi, nematode, grinje, ptice i sisavci.

Maslinik je stanište stotinama vrsta insekata od kojih 140 vrsta možemo smatrati parazitima, štetnicima masline, a oko 500 vrsta nema nikakav direktni utjecaj na masline, tu nalazi hranu i razmnožava se, ali što je posebno važno, veliki dio tih insekata hrani se ili parazitira ličinke štetnika pa su veoma korisni jer sprječavaju njihov prekomjerni razvoj. Odnosi korisnih i štetnih insekata, a i svakih posebno, složeni su, neki žive u simbiozi, tj. nadopunjuju se i pomažu si, neki su čisti paraziti, direktno iskorištavaju ili uništavaju druge, a pojedini su si samo konkurentni, uzimaju hranu i prostor drugima. Ako se zbog nekog razloga smanji populacija jedne vrste, to obično utječe na pojedine druge vrste, smanjuje se populacija onoj kojima su oni bili hrana ili se prekomjerno namnoži neka druga vrsta kojoj su oni bili prirodni neprijatelji.

Na te činjenice trebamo računati kod provođenja zaštite. Koristeći preparate širokog spektra djelovanja, uz uništavanje jednog štetnika, uništit ćemo i njegove prirodne neprijatelje ili neprijatelje nekih drugih štetnika, koji se onda mogu neometano namnožiti. Možemo imati efekt da se nekoliko mjeseci nakon tretiranja ili sljedeće godine prekomjerno namnoži štetnik kojemu smo uništili prirodne neprijatelje, ali i tretirani štetnik, koji se brže ponovno namnoži nego njegov neprijatelj.

Postoji stotinjak gljivičnih vrsta koje parazitiraju na maslini, od kojih njih desetak može izazvati bolesti koje u manjoj ili većoj mjeri narušavaju njezin normalni rast i razvoj. Spora gljivica ima posvuda u prirodi i vjerojatnost zaraze najviše ovisi o osobinama klime, tj. o vlažnosti i temperaturama određenog područja ili mikroklime samog maslinika. Položaji sa slabim gibanjem zraka i povećanom vlažnošću veoma su pogodni za razvoj bolesti (položaji zatvoreni šumom, uvale…).

Nametničkih bakterija ima samo nekoliko, a ekonomski je važna samo jedna rak masline. Ona ulazi u tkivo samo kroz rane, npr. oštećenja od tuče, pukotine kore na grančicama zbog smrzavanja, oštećenja nastala lupanjem štapom po granama pri berbi ili kroz otvorene rane nastale rezidbom.

Virusi su vrlo maleni organizmi, na granici živoga i neživog svijeta, tj. u neživoj okolini mogu godinama mirovati i izgledaju kao kristali da bi dolaskom u živi organizam, koristeći njegove sokove „oživjeli“. Tu im se pokreće metabolizam, razmnožavaju se i izlučuju nusproizvode kojima, kao i svojim djelovanjem, ometaju biljku u razvoju. Njihovo suzbijanje nije stvar maslinara jer je to nemoguće. Biljno tkivo s virusima najčešće dolazi s reznicom ili cijepom koji je uzet sa zaraženog stabla, ali ih isto tako prenose i nematode preko žila, uši preko listova i grančica ili se prenesu polenom na cvijet. U tkivima maslina može petnaestak virusa izazvati poremećaje viroze, a za maslinara je važno samo da zna da s nekima ona gotovo normalno živi dok drugi izazivaju zaostajanje u razvoju i nepopravljivo žućenje lišća te je jedini lijek takvo stablo izvaditi.

Nematode su sitni organizmi koji žive u tlu i nisu značajni štetnici masline. Desetak vrsta ih ubadanjem žila siše sokove iz njih, ali štetu uglavnom nanose prenosom virusa. Nematode se nastoje koristiti za biološko suzbijanje štetnika (kukaca), poznavajući činjenicu da u njima u simbiozi žive razne bakterije koje mogu parazitirati i uništiti štetnika.

Postoji petnaestak vrsta grinja koje možemo naći u masliniku, ali samo jedna može na mlađem lišću izazvati jasno vidljive štete.

Pet vrsta ptica može biti štetno u masliniku, uglavnom zbog toga što se hrane zrelim plodovima masline, a od kojih je drozd najčešći.

Sisavci mogu nanijeti značajne štete u mladim maslinicima. Poznato je da se mlade biljke obrštene od koza i ovaca teško i dugo oporavljaju. Magarcu su često bile hrana orezane grane pa ako on dospije u maslinik, može obrstiti ili polomiti grane koje dohvati. Zečevi i srne mogu zimi oglodati koru mladih stabala, a voluharice izgristi žile.

Osjetljivost prema većini bolesti i štetnika u velikoj mjeri zavisi i o sorti. Kod podizanja nasada, uz odabir prozračne lokacije i izbor sorte, predodređuje nam veću ili manju potrebu korištenja pesticida.

Ekonomski važni štetnici

Od mnoštva štetnika u masliniku samo se nekoliko njih gotovo redovito, tj. gotovo svake godine, pojavljuje u dovoljnom intenzitetu da naprave značajnu štetu maslinaru. Većina ostalih nametnika se samo u izuzetno povoljnim uvjetima za njihov razvoj može toliko namnožiti i izazvati štete da bi bilo potrebno njihovo posebno suzbijanje.

To su maslinina muha i maslinin moljac. Obadva su štetnici ploda od kojih muha izaziva njihovo djelomično opadanje te umanjenje težine preostalih plodova i što je najvažnije, veliko pogoršanje kvalitete maslinova ulja u njima. Maslinin moljac nije štetnik samo ploda, ali napad njegove prve generacije u fazi cvatnje kao i druge u fazi malih plodova uvijek ima za posljedicu osipanje (cvjetova ili plodova) i smanjenje uroda.

Iako napade ovih dvaju štetnika očekujemo redovito svake godine, pojedinih godina napad potpuno izostane. Takve su godine rijetke i to se dogodi samo onda kada su klimatski uvjeti izuzetno nepovoljni za njihov razvoj.

Ovi se štetnici ne suzbijaju preventivno, postoje jednostavne metode praćenja početka napada, naročito za maslininu muhu, čije praćenje na većini područja vrše poljoprivredni savjetnici i o tome daju obavijesti. To svakako rade i veći maslinari pa se je dobro konzultirati s nekim takvim u blizini. Jedino protiv druge generacije maslinina moljca možemo tretirati bez posebnog praćenja s velikom vjerojatnošću da ćemo suzbiti njegov napad. Ta generacija napada plod kada je on veličine između veličine zrna pšenice do malog zrna graška, kada je potrebno i vršiti tretiranje.

Važan štetnik koji nam može nanijeti velike štete je i grbava štitasta uš. Ona ne dolazi odjednom niti iznenada, potrebne su joj dvije do tri godine od početka zaraze do većih šteta. Jedini je problem što neiskusan maslinar neće odmah primijetiti napad, reagirat će tek kad se na njezine izlučevine nasele gljive čađavice i crnilom prekriju listove i grančice, a to znači da je ona u nasadu već barem dvije godine. Suzbijanje je prilično mukotrpno i skupo. Naime, tako zaražene masline trebamo oštro orezati, čime im smanjujemo rodni potencijal za jednu do tri godine i provesti nekoliko zahtjevnih tretiranja. Zahtjevna su zbog toga što masline trebaju biti „okupane“, tj. kompletno ovlaženi listovi s obje strane, koristeći dvostruko više vode u odnosu na normalna tretiranja, kod kojih koristimo 800 do 1000 litara po hektaru, a i zaštitna sredstva protiv njih su relativno skupa.

Štetnik koji se povremeno pojavljuje i u kratkom roku može nanijeti velike štete je maslinin svrdlaš. Ponekad ga uopće nema 5 i više godina ili s jedva primjetnom, ekonomski zanemarivom štetom. Ali ako ima povoljne uvjete razvoja, može se namnožiti u tolikom broju da u kratkom roku uništi i više od 50% plodova. Bilo je slučajeva da izbode kompletno sve plodove na stablu od kojih više od 80% i otpadne. Razdoblje od završetka cvatnje i formiranja plodova veličine zrna pšenice pa do početka otvrdnjavanja koštice je vrijeme kada trebamo češće obilaziti masline da bismo ga na vrijeme uočili i suzbijali ako je to potrebno.

Od bolesti, na nekim lokalitetima i nekim sortama veće štete može nanijeti paunovo oko. Posljedica njegova napada je opadanje listova, a tamo gdje nema lišća, nema ni roda uz veliko iscrpljivanje biljke. Naime, u listovima se stvaraju svi gradivni elementi potrebni za novi rast stabla i za razvoj ploda. Razvoju bolesti pogoduje povišena vlažnost pa bi kod sadnje trebalo izbjegavati niske i vlažne položaje. Postoji i razlika u osjetljivosti pojedinih sorata pa da bi već u početku smanjili potrebu zaštite prskanjem, kod sadnje nasada, posebno na nedovoljno prozračnim mjestima, biramo manje osjetljive sorte. Redovita zaštita protiv paunova oka se provodi preventivno, tj. unaprijed, da se spriječi zaraza, ali samo na zatvorenim, vlažnim položajima i osjetljivim sortama.

Još je jedna bolest čiju zarazu nastojimo izbjeći jer jednom oboljela stabla nije više moguće izliječiti. To je rak masline, bakterijska bolest koja vrši zarazu preko rana na kori. Najčešće se to događa kroz pukotine koje nastaju na kori grančica kao posljedica smrzavanja (ako temperature nisu preniske da grančice potpuno smrznu) ili nakon tuče. Bolest se prenosi u kapljici vode, a u oba ova slučaja uvijek je prisutna i za to potrebna vlaga. Infekcija može doći i preko rana koje na grančicama napravimo u berbi ako pri tome koristimo Iupanje štapom po njima. To se rijetko događa jer berbu inače izbjegavamo raditi po vlažnom vremenu. Lako se prenese alatom kod rezidbe sa zaraženog na zdravo stablo. lzbjegavanjem mogućnosti zaraze preventivnim mjerama i sadnjom otpornih sorata, relativno je lako držimo pod kontrolom, ali ako jednom uđe u nasad i još je sami proširimo u njemu, osjetljive sorte mogu stradati toliko da nam jedino preostaje njihovo krčenje.

Ostali štetnici i bolesti u pravilu ne nanose veće štete osim izuzetno u posebnim slučajevima kao na primjer jasminov moljac mladih izdanaka ili prugasta maslinina pipa, na mladim stablima (do 5 godina).

Napravi novu temu u “Literatura”

Napišite komentar



<a href="" title="" rel="" target=""> <blockquote cite=""> <code> <pre> <em> <strong> <del datetime=""> <ul> <ol start=""> <li> <img src="" border="" alt="" height="" width="">